Sheng instrument je kineski instrument sa šipkom, svira se ispuhom iz usta, a koji se sastoji od okomitih cijevi.  Sheng instrument je polifoni instrument i uživa u sve većoj popularnosti kao solo instrument.

Riječ je o jednom od najstarijih kineskih instrumenata, sa slikama koje prikazuju njegovu vrstu iz 1100. godine prije Krista, a postoje originalni instrumenti iz doba Hana koji se danas čuvaju u muzejima.  Tradicionalno, sheng instrument se koristi kao prateći instrument za solističke izvedbe solo ili dizi. 

Jedan je od glavnih instrumenata u kunquu i nekim drugim oblicima kineske opere. Tradicionalni mali ansambli također koriste sheng instrument, poput ansambla za vjetar i udaraljke na sjeveru Kine. U modernom velikom kineskom orkestru koristi se i za melodiju i za pratnju.

Sheng je instrument korišten u djelima nekolicine ne-kineskih skladatelja, među kojima su Unsuk Chin, Jukka Tiensuu, Lou Harrison, Tim Risher, Daníel Bjarnason, Guus Janssen i Christopher Adler. Neki vjeruju da su Johann Wilde i Pere Amiot otputovali u Kinu i donijeli prve šengere u Europu 1740. odnosno 1777. godine, iako postoje dokazi da su besplatni trsni glazbeni instrumenti slični šangovima bili poznati u Europi stoljeće ranije.