Duguljasta, salata romana, rimska salata ili salata lactuca (Lactuca sativa L. var. Longifolia)  je salata koja raste oblikovana u visoku glavu čvrstog tamnozelenog lišća s čvrstim rebrima u njihovim središtima.

Rimska salata oblikuje izdužene (konične) glavice. Listovi rimske salate su kao i kod svih salata zeleni, žutozeleni, tamno zeleni, dosta su hrskavi. Uzgajaju se razne vrste i veličine ove salate, od onih patuljastih glavica veličine 10 cm, preko malih  veličine oko 15 cm do srednjih veličina koje dosegnu oko 20 cm.

Kod nas se koriste u znatno manjoj mjeri nego ostale salate glavatice. Pakira se u prozirne vrećice i vrlo je atraktivnog izgleda pa se prodaje uglavnom u supermarketima.

Postoji posebna rimska salata crvene boje koja je otporna na pljesni. Ova vrsta nije gorka. Sije se tijekom cijele godine na otvorenom i u plasteniku. Najviše se koriste  mlade rozete, koje podsjećaju na matovilac, ili veće glavice. 

Za razliku od većine salata, rimska salata tolerantna je na toplinu. Stoga je i hranjivija od na primjer ledene salate. 

Rimska salata se prodaje cijele glave, ali i kao "srce salate" odnosno salata s koje su uklonnjeni vanjski listovi i često su pakirane zajedno. Kao i kod ostalih biljaka s tamnim zelenim listovima, rimska salata bogata je antioksidansima koji pomažu u sprječavanju raka.

Nisu sve salate jednakog sastava, ali ako započnete obrok s rimskom salatom, svakako ćete dodati ne samo različite teksture i okuse svom obroku, već i ogromnu količinu hranjivih vrijednosti. 

Zelena salata je sinonim za salate jer se uglavnom sastoje od hrskavog zelenog lišća. Većina salata izlučuje malu količinu bijele, mliječne tekućine kada se prelome listovi, a posebno rimska salata. Ovo "mlijeko" daje salati njezin blago gorki okus ali otud i njezin znanstveni naziv Lactuca koji potječe od latinske riječi za mlijeko.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!