Merala biljka je rasprostranjena po brdskim predjelima sjeverne polutke s umjerenom klimom. Kod nas rijetka vrsta bobičastog voća, pomalo zaboravljena.

U Hrvatskoj je rasprostranjena vrsta Amelanchier ovalis. Merala kao biljka i voćka spominje se još daleke 1596. godine.

To je jajoliki listopadni grm koji naraste obično 4 do 6 metara, a maksimalno 8 metara.

Cvate kroz travanj u sitnim snježnobijelim cvjetovima koji se skupljaju u uspravne i bogate cvatove.

Merala biljka dozrijeva od lipnja do kolovoza. Plod joj je crvenoljubičasta bobičasta jabučica koja je jestiva i blago kiselog okusa. Počinje s njegovom donošenjem oko četvrte godine starosti. Zrenjem plod prelazi u vrlo tamno ljubičastu, gotovo crnu nijansu.

Merala biljka v rlo je bogata vitaminima. Voli kisela tla i traži puno sunca.

U Hrvatskoj na području Istre raste vrsta Amelanchier ovalis. Ima je na kamenjarima i na suhim vapnenastim predjelima. Često i uz rubove šuma.

Plodovi sadrže do 10% šećera,do 1% organskih kiselina,te do 40 mg% vitamina C.

Unutar roda merala postoje i brojne vrste koje se često koriste kao ukrasni grmovi u parkovima i na okućnicama.

Neke vrste imaju vrlo ukusne plodove a konzumiraju se sirovi, ili se koriste u jelima, prerađuju u džemove a mogu se dodati mliječnim proizvodima.

Nekoliko vrsta merala biljke selektirano je za komercijalni uzgoj. Zbog njezinog zanimljivog cvata, a cvate prije listanja, merala biljka sadi se i u dekorativne svrhe.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!​