Poznato je da postoje dva tipa glagoljice – obla i uglata. Oblu glagoljicu poznavao je sav slavenski svijet, uglatu samo Hrvati jer nastaje u 13. stoljeću, a u već u 12. stoljeću glagoljica ustupa mjesto ćirlici. Ovo je zanimljivo ako se u obzir uzme da ni najstariji glagoljski tekstovi nisu stariji od 10. stoljeća. Iz prethodnog bi se moglo pogrešno zaključiti kako je obla glagoljica nastariji glagoljski tip i da su ta dva (obli i uglati) jedini glagoljski tipovi. Neki tekstovi pisani oblim tipom imaju i nešto uglastije elemente. Moglo bi se pomisliti kako je riječ o prirodnom prijelazu iz oble k uglatoj, ali problem je u tome što su tekstovi pisani takvom glagoljicom često jezično arhaičniji od tekstova pisanih uglatom glagoljicom. Ako na jezično arhaičnijem tekstu nalazimo uglastije elemente koji ne znače prijelaz k mlađem glagoljskom tipu, može se samo zaključiti da je riječ o dotad nepoznatom i to najstarijem - tzv. trokutastom tipu za što je zaslužna hrvatska znanstvenica Marica Čunčić.
Kurzivnom glagoljicom, tj. glagoljičkim brzopisom, pisane su stotine hrvatskih dokumenata:
- pravni spisi, hrvatske listine (tj. znamenita zbirka Acta Croatica),
- zapisi bratovština,
- matice rođenih, umrlih, krštenih, krizmanih, vjenčanih,
- godari (imena umrlih upisana po tjednima, koja svećenik čita na kraju tjedna),
- književni tekstovi, crkvene drame i poezija, legende, pripovjesti,
- poučni tekstovi, propovjedi, crkveni govori, molitvenici, školske skripte,
- administrativne i gospodarske knjige, razne isprave, državne naredbe, svjedodžbe, tužbe, pogodbe, potvrde, darovnice, oporuke, bilješke, knjige rashoda i prihoda (datija i prijatija),
- sudski zapisnici, propisi i odluke, prisege,
- pisma,
- medicinski zapisi, egzorcizmi, magijski zapisi, amuleti (predmeti za obranu od zlih sila, demona itd.),
- mnogobrojni zanimljivi usputni zapisi na rubnicima glagoljičkih knjiga
- grafiti
