Poljska pečurka (lat.Agaricus campestris) ima
bijelu kapicu veličine od 3 do 10 cm, starenjem ta kapica postaje
crvenkasta ili smeđa. Površina klobuka je sitno ljuskasta i
rijetko je glatka.
Dok je još mlada poljska pečurka je intenzivne
roze boje, zatim smeđecrvene i najzad crne; listovi su zbijeni
su, trbušasti, slobodni.
Drška je bijela, valjkastog oblika, vitka, osnova joj je ponekad posuta žutim mrljama, a ima i tanak, većinom prolazni prsten.
Bijelo meo, koje je meko, na presjeku blago pocrveni, prijatnog je mirisa i ukusa.
Spore su glatke i ostavljaju otisak purpurno-smeđe boje.
Poljska pečurka je dobra i jestiva gljiva.
Stanište nalazi na zemljištu koje je gnojeno, te na
livadama, pašnjacima a posebno bogato raste nakon sušnog
ljeta.
Prvi primjerci pojavljuju se već od svibnja pa do listopada.
Moramo napomenuti da gljiva poljska pečurka akumulira u
sebi olovo i živu i zato je ne treba brati na livadama i
drugim mjestima bogatim otpadnim vodama.
Treba je znati razlikovati od drugih primjeraka jer pokraj
poljske pečurke nerijetko se mogu naći čitave grupe otrovne
karbolove pečurke (A. xanthoderma), a koja se od poljske pečurke
razlikuje po tome što na mjestu reza poprima intenzivnu žutu boju
koja se brzo gubi.
