Poljska pečurka (lat.Agaricus campestris) ima bijelu kapicu veličine od 3 do 10 cm, starenjem ta kapica postaje crvenkasta ili smeđa. Površina klobuka je sitno ljuskasta i rijetko je glatka. Dok je još mlada poljska pečurka je intenzivne roze boje, zatim smeđecrvene i najzad crne; listovi su zbijeni su, trbušasti, slobodni.

Drška je bijela, valjkastog oblika, vitka, osnova joj je ponekad posuta žutim mrljama, a ima i tanak, većinom prolazni prsten.

Bijelo meo, koje je meko, na presjeku blago pocrveni, prijatnog je mirisa i ukusa.

Spore su glatke i ostavljaju otisak purpurno-smeđe boje.

Poljska pečurka je dobra i jestiva gljiva.

Stanište nalazi  na zemljištu koje je gnojeno, te na livadama, pašnjacima a posebno bogato raste nakon sušnog ljeta. Prvi primjerci pojavljuju se već od svibnja pa do listopada.

Moramo napomenuti da gljiva poljska pečurka akumulira u sebi olovo i živu i zato je ne treba brati na livadama i drugim mjestima bogatim otpadnim vodama.  Treba je znati razlikovati od drugih primjeraka jer pokraj poljske pečurke nerijetko se mogu naći čitave grupe otrovne karbolove pečurke (A. xanthoderma), a koja se od poljske pečurke razlikuje po tome što na mjestu reza poprima intenzivnu žutu boju koja se brzo gubi.