Lukovičasta režuha jednogodišnja je ili dvogodišnja zeljasta biljka.

Na vlažnim livadama najčešća je proljetnica livadna režuha (C. pratensis), dok su česte i šumske vrste lukovičasta režuha, devetolisna, trolisna i uškasta režuha.

Lukovičasta režuha razmnožava se sjemenom, a plod joj je plosnata komuška dužine od oko 2 cm.  Stabljika je visoka oko 50 cm, uglasta i uglavnom je slabo razgranata. Listovi su joj naizmjenični, a cvjetovi dvospolni.

Donji listovi su složeni od 5 do 7 liski (neparno perasto sastavljeni) i na dugim su peteljkama. Rubovi liski su nazubljeni i ušiljenih vrhova. Gornji slistovi su sjedeći (bez peteljki) lancetastih plojki, obično pilastog ruba, vrlo rijetko cjelovitog. U pazušcima listova smješteni su nespolni rasplodni pupovi, tzv. bulbili. Bulbili su crnoljubičaste boje i okruglastog oblika.

Ti rasplodni pupovi su jestivi i beru se od travnja do kolovoza. Nalazimo je kako na sunčanim, tako i na polusjenovitim mjestima. Česta je oko potoka, na svim vlažnim i močvarnim zemljištima. Uz izvore i u vlažnim šumama raste gorka režuha (C. amara), a na gorskim točilima planinska režuha (C. carnosa). Lukovičasta režuha zimu uspješno preživljava pomoću podanka. Podanak je više manje vodoravno položen ispod površine tla, cilindričnog oblika i duljine do 20 cm. Bogat je organskim tvarima koje su neophodne za početak nove vegetacijske sezone.  Lukovičastu režuhu nalazimo u vrtovima i na oranicama, rubovima putova i kao ruderalnu biljku, mora se prilagođavati brzo promjenjivim uvjetima, pa je dosta prilagodljiva s obzirom na svojstva tla, osvjetljenje i temperaturu.