Ljepljivi bušin ima narodne nazive kao što su
Vlasnati bušin i Cistas runjavi.
Ljepljivi bušin cvjeta od travnja do lipnja, cvjetovi su
dvospolni, ružičasti, promjera 4-6 cm i građeni su na temelju
broja pet.
Biljka je zimzeleni grm gustih grana koji naraste do 1 metar
uvis. Odgovaraju joj sunčana staništa.
Kora mladih izdanaka je sivosmeđa, a starijih smeđa, uzdužno
ispucana i ljušti se.
Eliptični listovi s kratkim peteljkama, dugi su do 7 cm i široki
8-30 mm, obostrano s bjelkastim dlačicama. Nakon cvjetanja
stvara se plod tobolac, gusto obrastao dlakama s 40-150
crvenkastosmeđih sjemenki u svakom plodu.
Ljepljivi bušin rasprostranjen je po Mediteranu i Bliskom
istoku i raste na otvorenim kamenjarima u sastavu
vegetacije grmovitih bušika koji prekrivaju velike degradirane
površine duž primorskog dijela Hrvatske.
Svi dijelovi biljke pri oštećenju izlučuju tamnu gumastu tvar
zvanu laudanum, najvjerojatnije je slavna ''mira'' iz Biblije
koja se skupljala iz listova nekih biljaka za vrućih dana tako da
ih se namjerno ozljeđivalo. Ta je tvar nekad služila u prevenciji
gljivičnih i bakterijskih bolesti jer je bogata je polifenolima,
a i danas se koristi u medicinskim kremama i tekućinama za
liječenje kožnih bolesti te u parfemima.
Godine 1999. Ljepljivi bušin je proglašen europskom
biljkom godine.
Istraživanja pokazuju da ekstrakti biljke Ljepljivi bušin imaju
snažno protuvirusno djelovanje na uzročnike gripe, pa čak i onoga
zloglasne ptičje gripe.
