U vrtu bi trebao vladati sklad između biljaka, životinja i čovjeka. No tu je smeđi vrtni puž, jedan od najvećih štetnika. Tu je i vinogradarski puž, jedan od najvećih kopnenih puževa. Vinogradarski puž čest je stanovnik naših šuma, livada i ostalih prirodnih područja, ali i vrtova, vinograda i naselja, a vinogradarski puž nerijetko je i na jelovniku nekih restorana pa se koristi i kao delicija. 

Sve su ovo razlozi zbog kojih se možda ne bi trebala provoditi zaštita od puževa u vrtu, ali što kada je to neophodno? Tu si u puževi golaći. Tamni, smeđi, crveni, riđi, sivi, mali i oni golemi, veličine i do 15 centimetara. Ne treba ih posebno opisivati. 

Toliko su brojni i toliko štete nanose da svi vrtlari jako dobro znaju kako izgledaju, te je neophodno da se napravi zaštita od puževa u vrtu.

Kako se provodi zaštita od puževa u vrtu?

Prvi je prirodni način u kojem se koriste ekološka sredstva. Želite li izvrsnu zaštitu od nametnika, posadite vrt u obliku podignutih gredica. U nekakvom hranidbenom lancu puževi golaći ne gade se jedino patkama, guskama, ježevima i žabama.  Otud dolaze zalaganja da se zaštita od puževa u vrtu na prirodan način radi tako da u naš vrt privučemo, naselimo i zadržimo te “prirodne neprijatelje” golaća stvarajući poseban eko-sustav.

Zaštita od puževa u vrtu može se provesti i zahvaljujući činjenici da kod nekih biljaka puževi ne vole miris, a kod drugih pak teksturu listova.  Biljke poput kadulje, gorušice, paprati, ricinusa, maka i dragoljuba mirisom će otjerati puževe pa ih posadite u blizini kultura koje želite zaštititi.