U vrtu bi trebao vladati sklad između biljaka, životinja i
čovjeka.
No tu je smeđi vrtni puž, jedan od najvećih štetnika.
Tu je i vinogradarski puž, jedan od najvećih kopnenih
puževa.
Vinogradarski puž čest je stanovnik naših šuma, livada i ostalih
prirodnih područja, ali i vrtova, vinograda i naselja, a
vinogradarski puž nerijetko je i na jelovniku nekih restorana pa
se koristi i kao delicija.
Sve su ovo razlozi zbog kojih se možda ne bi trebala provoditi
zaštita od puževa u vrtu, ali što kada je to
neophodno?
Tu si u puževi golaći. Tamni, smeđi, crveni, riđi, sivi, mali i
oni golemi, veličine i do 15 centimetara. Ne treba ih posebno
opisivati.
Toliko su brojni i toliko štete nanose da svi vrtlari jako dobro znaju kako izgledaju, te je neophodno da se napravi zaštita od puževa u vrtu.
Kako se provodi zaštita od puževa u vrtu?
Prvi je prirodni način u kojem se koriste ekološka
sredstva.
Želite li izvrsnu zaštitu od nametnika, posadite vrt u obliku
podignutih gredica.
U nekakvom hranidbenom lancu puževi golaći ne gade se jedino
patkama, guskama, ježevima i žabama.
Otud dolaze zalaganja da se zaštita od puževa u vrtu na
prirodan način radi tako da u naš vrt privučemo,
naselimo i zadržimo te “prirodne neprijatelje” golaća stvarajući
poseban eko-sustav.
Zaštita od puževa u vrtu može se provesti i
zahvaljujući činjenici da kod nekih biljaka puževi ne vole miris,
a kod drugih pak teksturu listova.
Biljke poput kadulje, gorušice, paprati, ricinusa, maka i
dragoljuba mirisom će otjerati puževe pa ih posadite u blizini
kultura koje želite zaštititi.
