Kod branja gljiva uvijek je potrebno imati dozu opreza – zbog sličnosti, neke je jestive gljive moguće zamijeniti s njihovim otrovnim dvojnicima. Ako ste početnik u branju gljiva, ne upuštajte se sami u berbu već slušajte savjete iskusnijih berača. Ako se upuštate u berbu gljiva najbolje da se odmah upoznate s vrstama gljiva a počinjemo s detaljnim opisom kako izgleda lisičarka gljiva.
Gljiva lisičarka ili lisičica (Cantharellus cibarius)
jedna je od najpoznatijih jestivih gljiva naših krajeva.
Kod mlade je gljive lisičarke klobuk konveksnog oblika, a kasnije
postane ljevkast, nepravilno svijenog ruba širine između 6 do 10
cm.
Gljiva lisičarka upečatljive je blijedožute do
izrazito žute boje poput žumanca jajeta. Listići su rijetki i
žilavi, nepravilno se račvaju i spojeni silaze niz stručak koji
je u boji klobuka ili nešto bljeđi, te se stanjuje prema dnu te
nema vidljivog prijelaza između klobuka i stručka.
Meso joj je blijedožute boje, ali čvrsto i žilavo zbog čega je
teže probavljiva, stoga ju je potrebno dobro prokuhati.
Gljiva lisičarka raste u crnogoričnim i
bjelogoričnim šumama gdje je se može naći od sredine proljeća do
kraja jeseni. Moguće ju je zamijeniti s friesijevom lisičicom
(Cantharellus Friessi), koja je nešto manjeg rasta, ili blijedom
lisičicom (Cantharellus subcibarius), no svi su ti varijeteti
jednako jestivi. Potrebno je pripaziti na lažnu lisičicu
(Hygrophoropsis aurantiaca) i zavodnicu (Omphalotus olearius),
dvije otrovne gljive koje, za razliku od lisičarke koja raste na
tlu, rastu na panjevima.
S obzirom na to da neke vrste gljiva lisičarki rastu na specifičnom terenu, kao što je određena vrsta drveća ili drvna masa koja odumire, pokušajte pronaći mjesta koja odgovaraju takvom opisu. Budući da lisičarka gljiva često raste u skupinama, jednom kad uočite gljivu, nemojte prelako odustati već pročešljajte i veći dio terena za slučaj da ih se u blizini nalazi još nekoliko sličnih primjeraka gljiva lisičarka.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!