Zapisi o toj drevnoj biljci, postoje još na mezopotamskoj ploči iz 2200. godine prije Krista, a pustinjski ljiljan i danas je jedna od najpopularnijih biljaka zbog svojih ljekovitih svojstava i široke primjene u kozmetičkoj industriji. Poznatija je kao aloe vera.
Pustinjski ljiljan ima primjenu u tradicionalnoj medicini, a moderna istraživanja i identifikacija aktivnih sastojaka uspješno je objasnila magična svojstva ove biljke. Danas znamo da pustinjski ljiljan ima preko 200 različitih aktivnih sastojaka koji u svježem soku daju ljekovita svojstva.
Sok se koristi u prevenciji osteoporoze jer sadrži kalcijem
i bor koji smanjuju gubitak koštane mase.
Najvažniji aktivni sastojci koje pustinjski ljiljan ili
aloe vera sadrže su : monosaharidi, polisaharidi,
aminokiseline, enzimi ,minerali i vitamini.
Zahvaljujući ovako složenom sastavu pustinjski
ljiljan je izuzetno korisna biljka za detoksikaciju i
regeneraciju organizma kao i za jačanje imuniteta.
Imunostimulativna svojstva su posljedica visokog sadržaja
mukopolisaharida. Sok biljke se zbog bogatog sadržaja vitamina,
aminokiselina, minerala, ugljiko hidrata i enzima preporučuje
tijekom dijeta za mršavljenje, rekonvalescentima, osobama koje su
pod stresom i svima koji su izloženi
fizičkom i mentalnom naporu.
Redovna upotreba soka smanjuje rizik za pojavu
ateroskleroze
Regulira lučenje želudačnog soka, smanjuje bol, upale, te
olakšava zacjeljenje oštećene sluzokože želudca i
crijeva.
Pustinjski ljiljan olakšava tegobe osobama koje
boluju od upale debelog i iritabilnog crijeva.
