Zapisi o toj drevnoj biljci, postoje još na mezopotamskoj ploči iz 2200. godine prije Krista, a pustinjski ljiljan i danas je jedna od najpopularnijih biljaka zbog svojih ljekovitih svojstava i široke primjene u kozmetičkoj industriji.  Poznatija je kao aloe vera.

Pustinjski ljiljan ima primjenu u tradicionalnoj medicini, a moderna istraživanja i identifikacija aktivnih sastojaka uspješno je objasnila magična svojstva ove biljke. Danas znamo da pustinjski ljiljan ima preko 200 različitih aktivnih sastojaka koji u svježem soku daju ljekovita  svojstva. 

Sok se koristi u prevenciji  osteoporoze jer sadrži kalcijem i bor  koji smanjuju  gubitak koštane mase.  Najvažniji  aktivni sastojci koje pustinjski ljiljan ili aloe vera sadrže su :  monosaharidi, polisaharidi, aminokiseline, enzimi ,minerali i vitamini.  Zahvaljujući ovako složenom  sastavu pustinjski ljiljan je izuzetno korisna biljka za detoksikaciju i regeneraciju organizma kao i za  jačanje imuniteta. Imunostimulativna svojstva su posljedica visokog sadržaja mukopolisaharida. Sok biljke se zbog bogatog sadržaja vitamina, aminokiselina, minerala, ugljiko hidrata i enzima preporučuje tijekom dijeta za mršavljenje, rekonvalescentima, osobama koje su pod stresom i  svima  koji  su izloženi  fizičkom i mentalnom naporu. 

Redovna upotreba soka  smanjuje  rizik za pojavu ateroskleroze Regulira lučenje želudačnog soka, smanjuje bol, upale, te olakšava zacjeljenje oštećene sluzokože  želudca i crijeva.  Pustinjski ljiljan olakšava tegobe osobama koje boluju od upale debelog i iritabilnog crijeva.