Neke biljne uši mogu imati krila, ali nije pravilo. Odrasle biljne uši imaju antene na glavi a često im je tijelo prekriveno dlačicama i voskom.
Svaka biljna uš dnevno može proizvesti od 3 do 10 novih jedinki, što je jako puno pa stoga mnogi razmišljaju o njihovom uništavanju. Takvo uništavanje biljnih ušiju može trajati i do 4 tjedna.
Biljne uši se javljaju u sezonama kada je suho i toplo te u sezonama nakon velikih kiša, a godišnje se pojavljuju i po nekoliko puta.
Biljne uši možemo uništavati prirodnim putem za koje postoji
mnogo metoda ili pomoću kemijskih pripravaka (pesticida)
koje je svakako bolje izbjegavati.
Najbolja metoda uništajanje biljne uši, a ujedno i
najzdravija, je metoda ispiranja i čupanja, odnosno
fizičkog uklanjanja.
Osim toga, biljne uši možemo poprskati šećernim sokom kako bismo ih isprali ili da bi se zalijepile za taj sok.
Možemo napraviti i pripravke od poznatog dalmatinskog buhača ili koprive pa prskati njima jer su te biljke prepune prirodnih pesticida ili zasaditi u blizini korisne biljke koje biljne uši ne vole. To su lavanda, korijander i neven.
Biljne uši možemo uništavati i pripravcima od pepela, sapunice i
alkohola.
Često se skupljaju u dijelovima povrtnjaka izloženom vjetru, a
prisustvo bubamara nam može ukazati na napad biljnih ušiju na
listove, pa ako primijetite bubamare pogledajte i donju stranu
lišća u vrtovima.
Manjim biljkama možete jednostavno dijelove uroniti u blagu otopinu sapuna i na taj način se riješiti ličinki s listova.
