Neke biljne uši mogu imati krila, ali nije pravilo. Odrasle biljne uši imaju antene na glavi a često im je tijelo prekriveno dlačicama i voskom. 

Svaka biljna uš dnevno može proizvesti od 3 do 10 novih jedinki, što je jako puno pa stoga mnogi razmišljaju o njihovom uništavanju. Takvo uništavanje biljnih ušiju može trajati i do 4 tjedna.

Biljne uši se javljaju u sezonama kada je suho i toplo te u sezonama nakon velikih kiša, a godišnje se pojavljuju i po nekoliko puta.

Biljne uši možemo uništavati prirodnim putem za koje postoji mnogo metoda ili pomoću kemijskih pripravaka (pesticida) koje je svakako bolje izbjegavati. Najbolja metoda uništajanje biljne uši, a ujedno i najzdravija, je metoda ispiranja i čupanja, odnosno fizičkog uklanjanja.

Osim toga, biljne uši možemo poprskati šećernim sokom kako bismo ih isprali ili da bi se zalijepile za taj sok.

Možemo napraviti i pripravke od poznatog dalmatinskog buhača ili koprive pa prskati njima jer su te biljke prepune prirodnih pesticida ili zasaditi u blizini korisne biljke koje biljne uši ne vole. To su lavanda, korijander i neven.

Biljne uši možemo uništavati i pripravcima od pepela, sapunice i alkohola. Često se skupljaju u dijelovima povrtnjaka izloženom vjetru, a prisustvo bubamara nam može ukazati na napad biljnih ušiju na listove, pa ako primijetite bubamare pogledajte i donju stranu lišća u vrtovima.

Manjim biljkama možete jednostavno dijelove uroniti u blagu otopinu sapuna i na taj način se riješiti ličinki s listova.