Bijeli kužnjak (lat. Datura stramonium; poznata
pod nazivom kužnjak, Tatula) je biljka iz obitelji Solanaceae, je
jednogodišnja ljekovita biljka koja tijekom ljeta stvara bijele
cvjetove trubastog oblika i bodljikave tobolce prepune crnih
sjemenki koje izlaze van kada tobolac eksplodira.
Bijeli kužnjak raste na svim toplim i tropskim područjima širom
svijeta, u pustinjama i sušnim područjima, pa čak i u tropskim
šumama te u planinama.
Zanimljivo je kako Bijeli kužnjak pripada porodici pomoćnica
(Solanaceae), kao i krumpir, patlidžan, paprika i paradajz, što
su sve naše popularne prehrambene biljke. No u istu porodicu
spadaju i neke od najotrovnijih biljaka ovog podneblja, bunika,
velebilje, bijeli bun, pa čak i mandragora.
Cvijet biljke bijeli kužnjak ponekad ima privlačan miris, ali
listovi mu zaudaraju, a cijela je biljka ekstremno
otrovna.
Udomaćen hrvatski naziv za biljku koja se inače zove Datura metel
je bijeli kužnjak, a tu su i imena prevedena s drugih jezika, pa
tako ovu biljku zovemo i pakleno zvono, vražja truba, vražji
korov te vražja trava ili pak zombi krastavac. Svaki od ovih
naziva odaje i onu mračnu stranu ove prekrasne cvjetnice.
Bijeli kužnjak oprašuju kukci i noćni leptiri , te sovice, a cvijet ove biljke ostaje otvoren i po noći.
Narodna medicina je koristila bijeli kužnjak u liječenju bolesti
živaca, grčeva, mjehura, jakog iritirajućeg kašlja, reume,
prhuti, ukočenosti, upaljenih očiju, te za izazivanje seksualne
požude. Koristila se i za dimljenje prostorija u kojoj je ležala
osoba oboljela od astme.
Biljka bijeli kužnjak koristila se i za liječenje
hemeroida tako što bi se stražnjica izložila vrućoj pari
u kojoj se kuhalo lišće biljke.
Sjemenke ove biljke su se koristile kao analgetik (zubobolja i
namještanje lomova), antihelmintik (crijevni nametnici) i
antiupalni lijek (groznica).
Protiv opadanja kose i peruti glava bi se mazala sokom dobivenim
od plodova ove biljke.
Bijeli kužnjak nekada se upotrebljavala kao halucinogena
droga.
