Aralsko jezero obuhvaćalo je 17 160 km² 2004.
godine. Do 1960. bilo je površinom četvrto jezero svijeta (68 000
km²).
Nestanak Aralskog mora u središnjoj Aziji jedna je od najvećih
prirodnih katastrofa.
Trebalo je samo 40 godina da Aralsko jezero presuši i da ribarske
luke nestanu u pustinji, ali u jednom malom dijelu jezera voda se
vraća i budi nadu.
Nekoć jezero i ribarska luka, a danas pustinja.
Sjeverno Aralsko jezero dijeli se na dva jezera. Površina Aralskoga jezera smanjila se u proteklih pedesetak godina za 60%, a obujam vode za 80%. Isušivanje jezera ekološka je katastrofa svjetskih razmjera.
Leži 52 m iznad razine mora. Nakon što su sovjetske vlasti radi natapanja plantaža pamuka preusmjerile tokove rijeka Amu-Darje i Sir-Darje, koje su ga opskrbljivale vodom, površina mu se naglo smanjuje (28 687 km², 1998; 17 160 km², 2004) te se dijeli na tri jezera: Sjeverno Aralsko jezero (Kazahstan), Južno Aralsko jezero (Kazahstan, Uzbekistan) i jedno manje jezero među njima (Kazahstan); god. 2007. Povećani salinitet (45‰) uništio je gotovo sve oblike života u jezeru i oko njega. Nekadašnje luke nalaze se i pedesetak kilometara od jezera, a propali su ribolov i industrijska preradba ribe. God. 1997. Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Tadžikistan i Kirgistan ugovorili su izdvajanje 1% dohotka za oporavak Aralskoga jezera, a 2006. tom se nastojanju pridružila i Svjetska banka.
