Anis je jednogodišnja biljka visoka 40 - 60 centimetara. Sitni cvjetovi su bijele boje, a plodovi su ovalnog oblika, dvodijelni i međusobno srasli, te sivo smeđe boje kada sazriju.
Poljoprivrednici anis uzgajaju zbog plodova koji sadrže eterična ulja koja se koriste u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Uzgojeni anis najbolje prinose postiže na toplim i sunčanim površinama.
Anis ne podnosi sušu, posebice za vrijeme cvjetanja. Kad je u pitanju tlo za uzgoj anisa, bitno je znati da u pogledu tla, anis nije zahtijevan u pogledu tla, ali mu najviše odgovaraju plodna i duboka tla.
Uzgoj anisa u plodoredu počinje nakon uzgoja strnim žitarica ili okopavina, a važno je samo da tlo nije zakorovljeno. Anis ne treba sijati nakon višegodišnjih kultura, a na istu površinu se sije svake 2 - 3 godine.
Osnovna priprema tla za uzgoj anisa ista je kao i za druge ratarske kulture. S pripremom se počinje nakon uklanjanja prethodne ratarske kulture.
Tlo za sjetvu i uzgoj anisa se ore ujesen i ostavlja ga se da prezimi, a u proljeće se obavlja površinska obrada tla. Uzgojeni anis poželjno bi bilo gnojiti organskim gnojivima.
Njega uzgojenog anisa obuhvaća okopavanje, prihranjivanje i međurednu kultivaciju. Okopavanje je nužno u prvoj fazi uzgoja anisa jer se on u početku sporo razvija te je tada najosjetljiviji na korove, a broj okopavanja ovisi o stanju tla.
Anis sazrijeva vrlo neujednačeno, a prinos uzgojenog anisa ovisi o tipu tla i klimatskim uvjetima vegetacije i oplodnje.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!