Vlakom na planinarenje, na odmor autom umjesto zrakoplovom. Mnogi ljudi u svom slobodnom vremenu žele misliti i na zaštitu prirode i svojim „ekološkim" ponašanjem doprinijeti tim naporima. Ali puno stvari za koje oni misle da su održive, u stvarnosti baš i nemaju puno smisla, piše portal Deutsche Welle.
Divlje kampiranje
U Europi je takozvano „divlje kampiranje” u mnogim zemljama zabranjeno. U Skandinaviji i na Baltiku je ono doduše dozvoljeno, ali uz neka ograničenja. Tako se primjerice ne smije prenoćiti na području zaštićenih prirodnih područja ili nacionalnih parkova.
A za to postoje i opravdani razlozi, kaže Hanspeter Mayr iz njemačkog nacionalnog parka Sächsische Schweiz (Saska Švicarska, naslovna fotografija):
"Čak i ako divlji kamperi ne pale vatru ili ne stvaraju buku, odnosno ponesu sa sobom svoj otpad, oni mogu biti faktor koji smeta u prirodi”, naglašava Mayr.
"Životinje puno prije nego što mi to uopće možemo zamisliti uoče ljude, namirišu ih ili čuju. Već i sama nazočnost ljudi može dovesti do toga da se neke vrste životinja odluče napustiti neko okruženje u kojem su boravile.”
Kamperi u svojim kamp kućicama, kamperima ili prikolicama osim toga uglavnom noće uvijek na istim lokacijama, kaže Mayr. Omiljene su lokacije na osami, s kojih se pruža lijep pogledi ili lokacije uz neki potočić.
Negativan utjecaj te vrste turizma
"O tome ljudi razmjenjuju mišljenja i iskustva na digitalnim platformama, postoji prava navala na te lokacije.” Naš sugovornik dodaje kako se onda vrlo brzo može uočiti i negativan utjecaj te vrste turizma po prirodni okoliš. Na primjer ako se kamperi kupaju u potocima.
Problem je i obavljanje nužde u prirodi. "Ako puno ljudi urinira uvijek na istom mjestu, onda to ima efekt prevelikog gnojenja koje onda znatno oštećuje eko-sustav".
Isto stvar vrijedi i po pitanju fekalija: "Za životinje su te lokacije automatski područja u kojima obitavaju ljudi, već i zbog samog mirisa ih tako tumače, i onda ta mjesta izbjegavaju".
Problem bi se mogao i produbiti
Problem divljeg kampiranja bi se mogao intenzivirati, u Njemačkoj je procvao taj oblik turizma. Samo u prvom polugodištu 2021., po navodima udruženja proizvođača kampera, kamp kuća ili prikolica, u zemlji je prodano skoro 63.000 novih vozila, što je porast i u odnosu na prva dva kvartala prošle godine. A tada je, samo u prvih šest mjeseci 2020., u Njemačkoj bilo prodano više „karavana” nego u cijeloj 2017.
No, za sve njih u Njemačkoj u ovom trenutku jednostavno nema dovoljno službenih mjesta. Već 2019 je Puls, institut za istraživanje tržišta, u svojoj studiji došao do zaključka da u Njemačkoj postoji pet puta više registriranih "vozila za slobodno vrijeme" nego što ima službenih parkirališnih mjesta u prirodi.
Ali postoje i alternative pretrpanim autokampovima – i to takvih koji ne nanose štetu prirodi. Na raznim platformama vlasnici vrtova ili poljoprivrednici nude mjesta za kampiranja na svom posjedu. Za ljubitelje šatora dobra opcija su i takozvani trekking-kampovi.
I oni se nalaze na usamljenim lokacijama, ali gostima nude minimum infrastrukture – barem toalet i koš za smeće.
Individualni turizam
U načelu vrijedi postulat: individualni odmor po pitanju održivosti često ima goru bilancu od paušalnog odmora. "Najmanje negativnih učinaka turizam ima onda kada se njime upravlja na pravi način, a to jednostavno nije moguće kod individualnih aranžmana", kaže Petra Thomas iz "foruma drugačijih putovanja“ njemačkom udruženju ponuđača održivih turističkih putovanja.
Evo i jedan konkretan primjer: sudionici nekog organiziranog putovanja na samu lokaciju izleta putuju uglavnom zajedno, u autobusu. To je ekološki puno bolje rješenje nego da na izlet svatko putuje vlastitim automobilom. A ta računica "štima" pogotovo kad svi doista otputuju zajedno na izlet.
Navala turista na 'tajne lokacije'
Veliki problem su potencijalno takozvani "tajni savjeti" (tipovi) koje razmjenjuju individualni turisti. Neka mjesta u Aziji, koja su među "ruksak-turistima“ bila na glasu kao nepoznate atraktivne destinacije, nakon razmjene "tipova" više nisu bile nikakva tajna i navala turista ih je doslovno pregazila.
Što su posljedice tog takozvano "overtourisma"? Sama činjenica da jako puno ljudi istovremeno boravi na jednom te istom mjestu znači da se istovremeno troši puno više resursa, npr. energije. A zbog toga raste i emisija CO2. Ponegdje može doći i do nestašice vode.
Turisti koji žele da im odmor bude održiv, mogu putovati željeznicom. A na licu mjesta koristiti usluge lokalnog javnog prijevoza. Kupovinom kod lokalnih proizvođača oni podržavaju lokalnu privredu, a godišnjim odmorom i u zaleđu na duži rok se sprječava daljnja gradnja betonskih hotelskih kompleksa na samoj obali.
Vodeni sport i psi na plaži
U doba pandemije procvao je i dnevni turizam. Posebno su omiljeni jednodnevni izleti na domaćoj obali. A zbog toga su obale prepune, a pati i priroda.
"Na Sjeverno more dolazi puno gostiju koji nisu upoznati s pravilima ponašanja koji tamo vladaju, oni primjerice puštaju na plaži svoje pse da trčkaraju okolo bez uzice", priča Anja Szczesinski iz WWF-a, nevladine organizacije koja se posjetila radu na zaštiti okoliša. Problem je što psi onda rastjeruju ptice koje se odmaraju na obalama Sjevernog mora.
Slične probleme po navodima Anje Szczesinski često prave i vodeni sportašu koji se na obali kreću velikom brzinom, npr. kite-surferi. Oni surfaju i u neposrednoj blizini staništa na kojima se ptice odmaraju ili gdje se nalaze njihova legla s jajima.
"Kada se ptice prečesto poplaši, to im oduzima jako puno energije. I onda im ta energija nedostaje u njihovim migracijama tijekom ljeta ili na zimska odredišta".
Planinarenje, otpad i appovi…
Onaj tko ne poznaje pravila ponašanja na licu mjesta, često nanosi štetu prirodi. Na primjer tijekom planinarenja, aktivnosti koja je stekla mnoštvo novih ljubitelja tijekom pandemije i koja je bila na glasu kao – održiva. Ali kako pokazuje anketa Njemačkog udruženja planinara, više od 50% ispitanika je u prvoj pandemijskoj godini (2020.) na planinarskim rutama uočilo više otpada i veći „promet”.
Osim smeća i gužvi, problem mogu postati i same rute. Neki planinari svoje ture postavljaju i na digitalne platforme, i tako je pristup omogućen i drugim ljudima.
"A to ima za posljedicu da na tim platformama završe i one rute koje prolaze kroz osjetljiva prirodna područja, odnosno područja u koja se ne bi trebalo ulaziti zato što se radi o staništima u kojima su legla životinja”, kritizira WWF-ova stručnjakinja za turizam Martina von Münchhausen.
I kaže da bi bilo najbolje kad bi vlasnici platformi te rute odmah i izbrisale. Ali to nije baš jednostavno.
Samo u Njemačkoj postoji oko 250.000 zaštićenih prirodnih područja, na kojima vrijede posebna pravila ponašanja, napominje Neele Larondelle iz krovnog udruženja njemačkih nacionalnih parkova, rezervata biosfere i certificiranih područja divljine.
Ona je zadužena za program zaštite tih područja i napominje da se na licu mjesta, u nacionalnim parkovima, nalaze uglavnom ploče i oznake koje pokazuju u koja se područja smije ući, a u koja ne. Te bi se oznake po njezinom mišljenju moralo brzo uočiti i na internetu, jer većina ljudi danas prilikom planiranja izleta koristi razne aplikacije i digitalne informacije, kaže Larondelle.
Digitalizacija pravila korištenja prirode
Zato je njezina organizacija s predstavnicima outdoor-industrije i turističkih regija utemeljila udruženje Digitize the Planet e.V. čiji je cilj „digitalizacija pravila korištenja prirode”.
"Želimo kreirati jedinstvenu platformu koju bi onda svaki park mogao opremiti svojim vlastitim pravilima", objašnjava naša sugovornica.
Pristup podacima bi u budućnosti bio omogućen i raznim outdoor-platformama: "I tako bi svaka zainteresirana osoba odmah u trenutku kad klikne na webu ili na appu na neku rutu mogla vidjeti je li ruta i to doba godine zatvorena ili ne? I što se dogodi u slučaju kršenja pravila? Koliko košta paljenje vatre u šumi?”
Larondelle napominje da se u osjetljivim prirodnim područjima trenutno kreće previše ljudi koji nemaju obzira prema okolišu. "Većina ljudi se želi ispravno ponašati, ali jednostavno im nedostaje znanje o tome kako bi to trebalo izgledati", kaže ona. I napominje: "Naša je zadaća da ich oko toga senzibiliziramo".
