„Sva radosna mjesta“ je definitivno najneradosniji roman koji sam pročitala ove godine. Knjiga je emotivna, tužna, moćna i nevjerojatno snažna jer zalazi u životne teme u koje se rijetko tko usudi toliko ući. Jennifer Niven je svoje glavne likove, Violet Markey i Theodorea Fincha, secirala do posljednjeg detalja, a naizgled tinejdžerski roman čitatelja suočava s činom samoubojstva.
Pozadina priče je definitivno Finch koji je toliko načitan o samoubojstvima, zna nevjerojatne stvari o ljudima koji su počinili samoubojstvo, a na školskom zvoniku upoznaje Violet te jedno drugom spašavaju život. Violet odbrojava dane do mature i jedva čeka otići iz svog rodnog gradića u Indiani jer nakon automobilske nesreće u kojoj joj je poginula sestra ne vidi više smisao u ničemu. Iako u početku ne želi imati nikakve veze s Finchem, Violet se s dečkom sve više zbližava te postaju nerazdvojni prijatelji, a nakon nekog vremena i više od toga. Finch u svakoj situaciji pomaže Violet svladavati njezine strahove i proširuje joj svijet, ali u čitavom tom procesu se Finch počinje povlačiti u sebe i situacija na njega djeluje upravo suprotno.
Ovakvi romani uvijek su zeznuti za čitanje
„Sva radosna mjesta“ na okrutan je način zabavna knjiga koja čitatelju otvara oči da svijet oko sebe počne gledati malo drugačijim očima. Guardian je na najbolji način opisao ovu knjigu – „Tražite li emotivan roman poput „Greške u našim zvijezdama“, upravo ste ga pronašli“. Jer upravo to ovaj roman i jest. Ljubavni romani s ovako teškom tematikom uvijek su zeznuti za čitanje jer te zapravo prestraše zbog činjenice da se bilo tko može naći u takvoj situaciji, bez ikakve mogućnosti da je promijeni i bilo što napravi osim da stoji i gleda te se pokuša s njom pomiriti.
Ako volite Johna Greena, Jennifer Niven je definitivno pravi izbor. I ne morate se sramiti pustiti suzu kada knjigu pročitate do kraja.
