“Jako dugo se čeka na prelazak granice. Ne zato što su tu nekakve komplikacije s poljske strane već zato što Ukrajina izuzetno sporo propušta svoje građane. Jako dugo traju te kontrole. Vidjeli smo i jučer. Ako dođete na granicu u automobilu ili pješice, možete čekati na prelazak i do tri dana. Sigurno će taj broj ljudi koji čekaju biti i veći. Takva je situacija recimo bila jučer”, govori novinarka Ana Mlinarić za N1.
“Jedinu prednost imaju majke s djecom, no ni one ne prelaze dovoljno brzo. Trudnice s malim bebama su čekale i po nekoliko sati da bi prešle granicu. Potom i najmanje sat vremena za graničnu konotrlu. Ovdje u Poljsku dolazi većina izbjeglica iz Ukrajine”, dodala je.
'Zahvalni smo na pomoći, ali dom je dom'
Na kolodvoru je razgovarala sa studenticom Miroslavom iz Lavova koja je napustila Ukrajinu jučer s majkom i djedom.
"Sada nam je jedini plan preživjeti. Stigli smo danas ujutro, a samnom su majka i djed. Ne znamo što točno raditi i kad se možemo vratiti. Zahvalni smo na pomoći, ali dom je dom”, rekla je studentica za N1. .
Kaže da normalni ljudi imaju ponedjeljak, utorak, i srijedu, a da oni broje prvi dan rata, drugi, treći…
“Zaboravili smo da je nedjelja. Mi dane više ne zovemo po nazivima nego brojimo kad će sve ovo završiti. Prošlih 8 godina je bilo užasno, izgubili smo braću, prijatelje, ali sada je još gore. Svjesni smo bili da umiru vojnici, ali sada poginuti mogu ja, moja mama, djed…”, kazala je Miroslava Ani Mlinarić .
