Čim se počne razvijati mašta počinje se razvijati i strah od nepoznatog. Iz tog razloga se aklufobija pojavljuje oko treće i četvrte godine života, a traje do otprilike jedanaeste. Bez obzira na to može se pojaviti i kod odraslih ljudi, točnije, i dalje ostati od djetinjstva. Normalno je da dijete ima strah od mraka, no ovdje se radi o fobiji - izraženom trajnom strahu koji osobu onemogućuje u aktivnostima koje je prije s lakoćom obavljala.
Aklufobija, niktofobija ili skotofobija sve označavaju isti strah
Naziv za ovu fobiju je vrlo raširen pa se tako pod istim objašnjenjem mogu pronaći aklufobija, niktofobija ili skotofobija. Niktofobija potječe od grčkih riječi noć i strah. Uobičajeno da se strah od mraka pojavljuje kod djece u ranoj dobi, posebice u vrijeme plastičnosti mozga jer se tada najbolje razvija dječja kreativnost. Ponekad djeca ne mogu prerasti taj strah, ili im on počinje ometati svakodnevne aktivnosti. Tada to postaje fobija.
U razdoblju razvoja mašte kod djece s vremenom može doći do teškog prepoznavanja razlike između realnosti i onoga što su stvorili u svojoj glavi ili vidjeli na filmu. Oko sedme godine se strahovi i opseg maštanja smanjuje, te u to vrijeme fobije najčešće i prođu. Ono čega se djeca boje nije sam mrak, već nešto nepoznato što bi moglo vrebati iz mraka. Zbog raznih priča koje djeca čuju ili saznaju, strah od mraka i čudovišta iz njega potpuno je opravdan.
Vjeruje se kako velik utjecaj na stvaranje fobije od mraka ima i televizija, točnije sadržaj koji djeca mogu vidjeti, a uključuje nasilje, čudovišta i slične motive. Istraživanja su pokazala kako je utjecaj gledanja televizije negativan za djecu te može utjecati na razvoj dječjeg mozga. Djeca koja više vremena provedu ispred ekrana (bilo televizijskih ili laptopa, mobitela i tableta) imaju složenije promjene na mozgu. Utjecaj je bio na smanjivanje verbalnih vještina ali i smanjivanje iskustva koje bi pomoglo u pravilnom razvoju mozga. Gledanje sadržaja na ekranu nije pogodno za djecu jer taj sadržaj nije slojevit te dijete time ne dobiva potrebnu vježbu za mozak kao što bi dobivalo da na primjer uči svirati neki instrument. Zurenje u ekran od samo sat vremena na dan će negativno utjecati na neurokognitivni razvoj djece. U svim studijama nema razlike kod dječaka i djevojčica. Djeca također reagiraju na nasilje koje vide na televiziji. Neke studije su dokazale kako se stalnim gledanjem nasilja desentiziramo na nasilje, točnije, ono nam postaje sasvim normalno. Osim što ono može izazvati potpunu ravnodušnost, kod neke djece može izazvati velike strahove i fobije od mraka i drugih stvari.
Aklufobija je razvojni strah te se može s vremenom povećavati ako se uvjetuje nekom situacijom. Na primjer ako dijete sudjeluje u prometnoj nesreći, ako ga ostavite samog u prostoriji u kojoj je mrak, ako mu se čitaju strašne priče i slično. Kod djece koja zaista doživljavaju fobiju od mraka, mogli bi se pojaviti ovi simptomi:
- mokrenje u krevet
- noćne more
- odbijanje da idu spavati
- osip
- otežano disanje i gutanje
- mučnina
- gubitak apetita
Ako dođe do ovih simptoma i dijete i dalje osjeća strah, vrijeme je da potražite pomoć stručnjaka.
Kako zaustaviti strah od mraka kod djece
Prije nego djetetu pokušate objasniti kako čudovišta ne postoje ili kako mu zapravo ne prijeti to što on misli da mu prijeti, uredite prostoriju tako da potpuno nestane sav strah. Ugasite sva svjetla i pogledajte po sobi što bi to moglo plašiti vaše dijete - svaka čudna sjena ili pomicanje njemu predstavlja teror. Odličan način za popravljanje tog problema je prigušeno svjetlo. Zanimljive su i lampice koje svijetle po cijeloj sobi i stvaraju dojam zvjezdanog neba. Moguće je da će se dijete zagledati u to, počnite mu pričati priče o svemiru i svemu što se nalazi oko nas i time mu zaokupite misli prije spavanja. Osim toga, dokazano je da će igre smanjiti strahove, točnije, navesti ih da se fokusiraju na nešto drugo. Osmislite neke zanimljive igre za djecu koje se trebaju igrati isključivo u mraku. Ovime ćete ga, umjesto da ima fobiju od mraka, naviknuti na mrak i smesti mu um. Budite dosljedni i nemojte dopustiti da mu mašta odluta u mrak i tamu. Nikako nemojte dozvoliti da dijete spava s vama jer ćete mu time pokazati da u njegovoj sobi zaista postoji nešto čega se treba bojati. Razgovarajte s njim, nemojte pregledavati 'čudovišta ispod kreveta' već mu osmislite neku 'tjeralicu' za njih. Odličan je primjer bočica vode sa štrcaljkom. Stavite malo šljokica ili jestive boje u vodu i recite svom mališanu da je to sprej protiv toga čega se on boji u mraku. Objasnite mu kako ste već prošli cijelu kuću s time i da to traje zauvijek. Ostavite mu bočicu na noćnom ormariću kako bi uvijek bio siguran.
Ako fobija od mraka postoji kod odrasle osobe, potrebno je obratiti se terapeutu kako bi se riješio problem. Osim terapija i razgovora sa stručnjakom, dobar trik za aklufobiju je dobro se opustiti i naučiti kako se uspavati bez dugotrajnog okretanja po krevetu.
Jako bitna stvar kod straha od mraka, bilo kod djece ili odraslih, je činjenica kako se on bazira na strahu od nepoznatog i od neočekivanih situacija. To znači da će i neke životne situacije povećavati fobiju, kao što je smrt bliskih osoba ili neočekivane nesreće. Iz tog razloga je nužno da s djecom, ali i odraslima razgovarate o onome što ih muči umjesto da se problem samo ignorira.
