Smijeh je važan način na koji se ljudi povezuju, a njegov zvuk obično je prepoznatljiv među pripadnicima različitih kultura.
Ali što je sa životinjama? "Smiju" li se i one i nasmijavaju li ih iste stvari kao i ljude? Kod ljudi smijeh može izazvati niz emocija, od pozitivnih osjećaja poput užitka, do negativnih poput gađenja. Smijemo se i kada čujemo šalu ili vidimo nešto smiješno, no još uvijek je nepoznato uključuje li inteligencija životinja ono što bismo mi nazvali smislom za humor, piše LiveScience.
Međutim, mnoge životinje tijekom igre proizvode zvukove koji su jedinstveni u toj ugodnoj društvenoj interakciji. Znanstvenici takvu vokalizaciju smatraju bliskom analogijom ljudskom smijehu.
Nedavno su istraživali vokalizaciju tijekom igre kako bi utvrdili koliko je česta među životinjama. Tim znanstvenika identificirao je 65 vrsta koje su se "smijale" dok su se igrale. Većinom su to bili sisavci, ali nekoliko vrsta ptica također je pokazalo smijeh tijekom igre. Ova analiza mogla bi pomoći znanstvenicima da pronađu evolucijsko podrijetlo ljudskog smijeha.
Budući da neki oblici igre izgledaju poput tučnjave, životinje mogu vokalizirati ili smijati se tijekom igre kako interakcije ne bi eskalirale i postale agresivne, utvrdili su znanstvenici u magazinu "Bioacoustics". Za razliku od tučnjave, igra se obično ponavlja i događa neovisno o drugim društvenim situacijama, poput parenja ili traženja hrane, rekls je autorica studije Sasha Winkler.
Primati imaju 'lice za igru'
Ljudi koji proučavaju primate tvrde da igru prepoznaju kada ju vide. Jedan od znakova kod primata, naših najbližih bioloških rođaka, je lice koje koriste pri igranju, koje nalikuje izrazu lica koje ljudi koriste tijekom igre.
Winkler je pri proučavanju rezus makaki majmuna primijetila da su tiho dahtali dok su se igrali. Poznato je da mnogi drugi primati ispuštaju zvukove tijekom igre, no tim znanstvenika htio je istražiti je li životinjski smijeh rasprostranjeniji. Pregledali su desetke starijih studija u potrazi za spomenom vokaliziranja životinja tijekom igre.
U literaturi su pronašli desetke primjera, posebno među primatima, glodavcima, mesojedima i (u manjoj mjeri) morskim sisavcima.
Mnogi od tih zvukova pojavili su se samo tijekom igre. Većina primata, uključujući čimpanze, gorile, majmune i babune, pokazali su razigrani smijeh - od dahtanja, cmokanja usana, cerekanja i cviljenja.
Ljudski smijeh nastao tijekom igre
Iako su se "smijali" uglavnom sisavci, dvije vrste ptica također su ispuštale zvukove tijekom igre- australska svratka i kea papiga. U studiji iz 2017. na papigama keama, koje žive na Novom Zelandu, znanstvenici su otkrili da kada bi pustili smijeh jedne kee na zvučnike, druge papige bi se "spontano počele igrati". To je istraživanje pokazalo kako njen smijeh djeluje kao poziv drugim papigama za "olakšavanje i pokretanje igre".
Zasad nema detaljnijih izvještaja o smijehu kod riba, vodozemaca i gmazova, vjerojatno zato što znanstvenici još uvijek ne znaju postoji li uopće igra u tim skupinama životinja.
Smatra se da je smijeh kod ljudi nastao tijekom igre, a tu je hipotezu potvrdio zadihani smijeh tijekom igre kod mnogih vrsta primata. Ljudski smijeh mogao je evoluirati iz takvog smijeha i tijekom vremena se ritualizirati u "ha ha ha" koji danas koristimo, smatra Winkler. Ljudi se i dalje smiju tijekom igre, ali uključujemo smijeh u jezik i ponašanja van igre. Smijeh koristimo na različite načine kako bismo prenijeli niz emocija koje mogu biti pozitivne ili negativne.
Usto, ljudski smijeh se razlikuje od smijeha drugih životinja na još jedan način - glasnoći. Ljudi se glasno smiju, često kao način uključivanja u određenu grupu. Za usporedbu, kada se većina životinja smije, zvuk je jako tih, odnosno taman dovoljno glasan da ga čuje drugi partner u igri.
