Budući da je Stjepan prvomučenik živio u prvim godinama kršćanstva i za njega znamo iz Biblije, prihvaćaju ga sve kršćanske crkve i denominacije, a svetim ga smatraju sve one koje slave svece.
O Stjepanu (grč. Στέφανος / Stephanos = pleten vijenac ili kruna, bez obzira na oblik i materijal – listovi, grančice, cvijeće, čak metal – znak časti i pobjede) doista se malo zna. Spominje ga 6. i 7. poglavlje Djela apostolskih kao đakona ili arhiđakona (poslužitelj ili natposlužitelj), čovjeka punog vjere i Duha Svetoga. Onodobni su đakoni uglavnom skrbili o siromašnima.
Jedan od sedmorice
Stjepan je bio jedan od sedmorice đakona. Postavili su ih Isusovi učenici da dijele kruh i drugu hranu siromašnim članovima zajednice. Prema predaji, Stjepan se naziva i arhiđakonom jer je navodno bio najstariji od sedmorice. Budući da Luka u Djelima apostolskim za neke druge đakone kaže kako su prešli na judaizam, pretpostavlja se da je Stjepan rođen kao Židov, a po imenu bi moglo biti da je bio grčkoga podrijetla. Svakako je govorio i grčki. No o njegovu se podrijetlu i ranim danima ne zna ništa pouzdano.
Dogodilo se u to doba da su helenistički (grčki) Židovi negodovali jer su njihove udovice i drugi potrebiti bili zanemareni u odnosu na druge Židove. Napose je problem bila dnevna podjela hrane. Stoga su apostoli, u skrbi za zajednicu, imenovali i zaredili đakone kako bi svi siromašni bili zbrinuti ravnopravno. Preostala šestorica bili su Filip, Prokor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola iz Antiohije.
Ne samo kruh, nego i Riječ
Djelovanje tih prvih đakona Jeruzalemske crkve nije se iscrpljivao u karitativnom radu. Kao rani kršćani, još nisu bili sasvim odijeljeni od židovstva, nego su nastavili naučavati ono što su bili čuli od Isusa i njegovih učenika. Kao što je bio običaj onog vremena, upuštao se Stjepan i u rasprave s drugim pismoznancima. A mnogi su mu se suprotstavljali i osporavali njegovo naučavanje. No Stjepan je svojim duhom i govorničkom vještinom uspijevao u tim raspravama nadmašiti gotovo sve.
No njegovi su uspjesi izazvali silnu srdžbu kod pripadnika mnogih sinagoga. Stoga su proširili lažnu vijest kako je Stjepan hulio Mojsija i Boga. Našli su i lažne svjedoke koji su pred Sinedrijem – Velikim sudbenim vijećem židovskih starješina – prisegli kako je Stjepan propovijedao protiv Drugog hrama i Tore (Zakona). No svi su prisutni primijetili kako Stjepan u tom trenutku izgleda poput anđela.
Stjepan je odgovorio na optužbe. Počeo je s time kako se Bog Abrahamu javio u Mezopotamiji, a ne u židovskoj zemlji. Iz toga zaključuje da Bog nije samo u jeruzalemskom hramu. Zatim ističe kako se Jahve brinuo za Odabrani Narod, a Židovi su se iznevjerili često se obraćajući drugim bogovima. Također spočitava što su u prošlosti proganjali proroke. Napokon dođe do glavne misli – da su nekad pobili sve one koji su navještavali dolazak Pravednika – kojeg su sada oni izdali i ubili; da su od anđela primili Zakon, ali ga ne izvršavaju.
Tko tebe kruhom, ti njega kamenom
Bit će da je gomila ošinuta tim riječima teško obuzdavala bijes. Tada Stjepan podiže pogled kličući kako vidi otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu zdesna. Tada se rulja više nije suzdržavala. Vikali su i vrištali te pojurili na nj. Izgurali su ga iz grada i kamenovali. Svoje su haljine položili pred Savla (Savao je poslije postao sv. Pavao), mladića koji je navodno bio Stjepanov rođak i odobravao kamenovanje. Ne zna se točno mjesto Stjepanova mučeništva. Dvije tradicije potkrepljuju dva mjesta kamenovanja, jedno Sjeverna, a druga Istočna vrata Jeruzalema.
Posljednje su Stjepanove riječi bile: ''Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!''. Kad to reče, usnu – kaže Biblija. Nakon tog događaja mnogi su se kršćani razbježali i sakrili, no neki su ipak pokopali Stjepana. ''Savao je pustošio Crkvu; idući iz kuće u kuću izvlačio je iz njih ljude i žene te ih predavao u tamnicu. (Dj.,8,3)'' Poslije, u razgovoru s Gospodinom, Savao kaže: ''Kad se prolijevala krv svjedoka tvojega Stjepana, i sȃm sam bio prisutan, odobravao te krvnicima njegovim čuvao haljine (Dj.,20,20)''
Stjepan u kršćanstvu
Budući da je živio u prvim godinama kršćanstva i za njega znamo iz Biblije, prihvaćaju ga sve kršćanske crkve i denominacije, a svetim ga smatraju sve one koje slave svece. U zapadnom je kršćanstvu njegov blagdan prvog, a u pravoslavlju drugog dana po Božiću. Katolička crkva slavi sv. Stjepana i 3. kolovoza, na blagdan Našašća tijela svetog Stjepana. Taj događaj Pravoslavna crkva slavi kao Prenos moštiju svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana na dan 2. kolovoza po julijanskom, odnosno 15. kolovoza po gregorijanskom kalendaru.
Stjepanov grob
Predaja kaže da se za Konstantina Velikog sv. Stjepan triput ukazao pobožnom svećeniku Lukijanu te mu otkrio gdje su njegovi posmrtni ostaci. Lukijan je to javio jeruzalemskom patrijarhu (nadbiskupu) Ivanu koji je tamo i pronašao Stjepanove relikvije. Navodno se u tom času zbio snažan potres, a cijelim se krajem razlijegao miomiris rascvalog cvijeća te su se s nebesa začuli anđeoski glasovi govoreći: ''Slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje na zemlji''. Ivan je to prepoznao kao jasan znak da je prvomučenik Stjepan podnio mučeništvo za ljubav i slavu Božju. Godine 415. nadbiskup je svečano prenio relikvije Jeruzalem. U doba cara Teodozija Mlađeg Stjepanove su relikvije prenesene u carigradsku crkvu sv. Laurencija gdje su ostale dok nije izgrađena crkva svetoga Stjepana.
Još jedna priča kaže da su relikvije sv. Stjepana prenesene napokon u Rim. A treća da nikad nisu napustile Jeruzalem nego su pohranjene u baziliku izgrađenu kod vrata gdje je Stjepan po predaji kamenovan. Uz to, još neka mjesta tvrde da čuvaju relikvije sv. Stjepana. Tako na primjer ruski manastir Lavra svetog Trojstva i Sergija čuva njegovu desnu ruku. A prije deset godina arheološkim iskapanjima u selu Karaba, dva kilometra zapadno od Ramale, palestinski su i izraelski istraživači otkrili ranobizantske ruševine crkvenog kompleksa i grobnicu za koju se smatra da pripada sv. Stjepanu. ''Pronašli smo natpis koji kaže da je ta crkva izgrađena u čast sv. Stjepanu prvomučeniku koji na tom mjestu pokopan 35. godine'', izjavio je tada povjesničar Salah al Hudelija.
POGLEDAJTE VIDEO Obitelj Pranjić svojim Adventom oborila rekord: Pogledajte ovu idilu
