"Tata, otišla sam u knjižnicu", napisala je Cheri Jo Bates, oko 16 sati 30. studenoga 1966. Kasnije, svjedoci su rekli da je 18-godišnju studenticu slijedio brončani oldsmobile. U knjižnici je bila do 21 sat i krenula kući, no njezina zelena buba, na koju je bila strašno ponosna, nije htjela upaliti.
Otac je čitavu noć čekao da se Jo vrati kući, a nestanak je prijavio nakon što se čuo s njezinom prijateljicom. Mislio je da je možda nakon knjižnice otišla kod nje. Otprilike u isto vrijeme domar je našao tijelo brutalno ubijene Jo. Ubojica ju je više puta izbo u prsa, na licu je imala duboke posjekline, a vrat joj prerezan toliko silovito da je glava bila gotovo odrubljena.
Policija je pokrenula masovnu istragu, ali neuspješno. Pronađeni su otisci na automobilu, za koji se pretpostavljalo da je ubojica onesposobio, ali nisu odgovarali nikome poznatome, a kako se žestoko branila, na noktima su pronađeni i ostaci kože te vlasi kose. Pronađen je i sat, vjerojatno ubojičin koji je Jo strgnula tijekom borbe. No ni jedan trag nije nikamo vodio. Ključni problem je bio motiv – obdukcija nije pokazala nikakvo seksualno zlostavljanje, odjeća, osim što je bila natopljena krvlju, bila je netaknuta, a niti pljačka nije mogla biti razlog.
Najbliže što je policija došla objašnjenju zvjerskog ubojstva bio je psihoprofil koji je sastavio glavni psiholog psihijatrijske bolnice u Kaliforniji.
"Ubojica je opsjednut i patološki zaokupljen intenzivnom mržnjom prema ženskim figurama, pogotovo ako mladu djevojku smatra privlačnom. Zbog vlastitog nesvjesnog osjećaja manje vrijednosti, vjerojatno neće seksualno djelovati, osim u mašti. Želim upozoriti kako je vjerojatno da će ponovo počiniti ubojstvo".
Mjesec dana nakon ubojstva policija i lokalni list primili su pismo s navodnim priznanjem, u kojem je autor opisao neke detalje koje nisu bili poznati javnosti, ali isto tako, neke detalje je pogriješio pa je to bio tek još jedan trag koji je završavao u slijepoj ulici. Prva spekulacija oko ubojice počela je godinama kasnije, kada je ubojstvo sebi pripisao najpoznatiji serijski ubojica koji je izbjegao pravdi - Zodijak. Prve žrtve koje je zloglasni ubojica sigurno zvjerski smaknuo bio je mladi par.
Ubio ih na prvom spoju
Više od dvije godine nakon ubojstva Cheri Jo Bates, 20. prosinca 1968. godine, David Arthur Faraday (17) i Betty Lou Jensen (16) parkirali su se na osamljenom mjestu u Valleju. Roditeljima su rekli da idu na božićni koncert, no otišli su na mjesto poznato kao okupljalište mladih ljubavnika. Stranac je parkirao iza njih, prišao njihovu automobilu i s pištoljem kalibra 22 pucao u Davida. Betty Lou je uspjela otvoriti vrata i napraviti dva koraka prije nego što joj je ispalio pet metaka u leđa. Kad je detektiv Russ Butterbach došao na mjesto nesreće, mladić je bio živ. No nije stigao ništa otkriti o napadu jer je umro na putu u bolnicu.
Mještani mirnog gradića su bili u panici, a policija nije imala nikakvu predodžbu o razlozima ubojstva. Nasumična ubojstva serijskog ubojice bila su rijetkost pa je policija ispitivala uobičajene sumnjivce. Jedini motiv koji im se činio moguć bila je ljubomora pa su dugo su ispitivali bivšeg dečka Betty Lou. Kada je to otpalo, pripisali su ubojstvo drugom motivu koji su smatrali tipičnim za mlade.
"Svi detektivi su bili uvjereni da je droga u pitanju. Nisu htjeli ni čuti ništa drugo", opisala je prijateljica ubijene Jensen u intervjuu za SF Weekly.
Ubrzo je, policija morala odustati od potrage za uobičajenim motivima jer niti sedam mjeseci nakon ubojstva Zodijak je ponovo napao, svega nekoliko minuta vožnje od mjesta prošle egzekucije.
Nazvao policiju pola sata nakon ubojstva
DarleneFarren (22) i MichaelMageau (19) nešto prije ponoći parkirali su na osamljenom mjestu. Automobil se parkirao kraj njih, ali se odmah odvezao. Desetak minuta kasnije, vratio se i stao iza njih. Ubojica je izašao iz automobila sa svjetiljkom i pištoljem Luger 9 mm. Stao je kraj suvozačevih vrata i ispalio nekoliko hitaca u njih. Nekoliko metaka prošlo je kroz Mageaua i pogodilo Darlene. Ubojica je otišao, no vratio se jer je čuo Michaelovo stenjanje. U oboje je ispalio po dva metka i potom se odvezao. Usprkos teškim ranama, Mageau je preživio. No kako im je ubojica uperio svjetiljku u lice prije nego što ih je upucao, nije ga mogao detaljno opisati.
Zato se Zodijak sam javio policiji jedva pola sata nakon ubojstva. "Ubio sam i one klince prošle godine", među ostalim je rekao. Policija je brzo locirala poziv, no kada su stigli na telefonsku govornicu, svega nekoliko ulica dalje od policijske postaje, nisu našli nikog. Slušalica je još visjela na kabelu.
Manje od mjesec dana kasnije, Vallejo Times Herald, San Francisco Chronicle i The San Francisco Examiner primili su pisma. Bila su gotovo identična, a ubojica si je pripisao zasluge za ubojstva. Svako pismo sadržavalo je i šifriranu poruku od 408 simbola u kojima je ubojica tvrdio da se skrivaju njegovi podaci. Zahtijevao je da se kriptogram objavi na naslovnicama novina jer će u protivnom "tražiti usamljene ljude u noći i neće stati dok ih ne ubije 12 tijekom vikenda".
Ipak, Chronicle je objavio pismo tek na četvrtoj stranici s komentarom policije. "Nismo uvjereni da je ubojica napisao pismo", poručila je policija. Prijetnje se, na sreću, nisu ostvarile, ali se Zodijak nastavio igrati s policijom. Nekoliko dana kasnije, The San Francisco Examiner primio je još jedno pismo naslovljeno: "Dragi uredniče, ovo vam piše Zodijak". Tada se prvi put identificirao. U pismu su bili detalji o ubojstvima koji nikada nisu objavljeni. Poručio je da će ga uhititi tek kada razbiju šifru.
Donald i Bettye Harden iz Salinasa doista su razbili šifru. U poruci, namjerno punoj tipfelera kako bi se teže odgonetnula, ubojica je otkrio kako skuplja robove za zagrobni život. U dekodiranom tekstu nema imena jer, objasnio je, to bi ga omelo ili zaustavilo u zadatku.
Vezao i potom divljački izbo nožem
Studenti Bryan Hartnell (20) i Cecelia Shepard (22) bili su na pikniku potkraj rujna 1969. godine na Twin Oak Ridgeu. Prišao im je muškarac s crnom kukuljicom na glavi. Imao je izrezane rupe na očima, a preko toga sunčane naočale. Na prsima je imao znak Zodijaka, a u ruci pištolj kalibra 45.
Rekao im je kako je zatvorenik koji je pobjegao iz zatvora Deer Lodge u Montani. Tvrdio je i kako je ubio čuvara i ukrao mu automobil. Objasnio im je kako treba njihov automobil i novac kako bi pobjegao u Meksiko. Ceceliji je naredio da veže Bryana prije nego što ju je vezao. Bryan se nadao kako je riječ o bizarnoj pljački, ali tada ih je napadač izbo nožem. Zodijak je tada na njihovu automobilu nacrtao znak Zodijaka i napisao "Vallejo/12-20-68/7-4-69/Sept 27–69–6:30/by knife" .
Ponovno je sam nazvao policiju s telefonske govornice kako bi se pohvalio ubojstvom. Policajci su opet stigavši do te govornice, vidjeli slušalicu koja visi. Međutim, ovoga puta uspjeli su uzeti otisak dlana. Ipak, nikada ga nisu povezali ni s jednim sumnjivcem.
Otac i sin koji su bili u blizini mjesta ubojstva čuli su vriskove i došli u pomoć. Par je još bio živ. Cecelia je uspjela policajcima opisati ubojicu. Zatim je pala u komu iz koje se nije probudila. Umrla je dva dana kasnije, a Bryan je preživio napad.
Mogli su ga uhvatiti, ali su tražili crnca
Dva tjedna kasnije, putnik je ušao u taksi koji je vozio Paul Stine u San Franciscu. Pucao mu je u glavu, ukrao mu novčanik, ključeve automobila i otrgao komad krvave košulje. To su sve gledala trojica tinejdžera koji su i nazvali policiju dok je zločin još bio u tijeku.
Dva bloka dalje, policajac Don Fouke, koji se odazvao na dojavu, vidio je bijelca koji mu je dolazio u susret. Policijski dispečer rekao mu je da vodi računa o crnom sumnjivcu. Prošao je pored muškarca bez zaustavljanja. Ni danas nije jasno kako je došlo do zabune u opisu ni je li Fouke mogao uloviti zloglasnog serijskog ubojicu. U narednih nekoliko godina policajci su ispitali više od 2500 mogućih sumnjivaca.
Chronicle je u listopadu dobio pismo s komadom krvave košulje kojim je autor dokazao da je ubojica. Zodijak je zaprijetio kako je sljedeća meta autobus pun školske djece, a opisao je i kako će ubijati. "Pucat ću u prednje gume i skidati ih dok istrčavaju iz autobusa", napisao je.
Zodijak je nakon toga nazvao policiju i tražio dvojicu vrsnih odvjetnika, F. Leeja Baileyja ili Melvina Bellija, da se pojave na lokalnoj televiziji. Došao je Belli. Voditelj Jim Dunbar molio je gledatelje da ne zovu kako bi linije bile slobodne. Zodijak je navodno i nazvao nekoliko puta i predstavio se kao Sam. Dogovorili su susret, ali Zodijak nije došao.
Nedugo zatim poslao je još jedan kriptogram od 340 simbola. Nikada nije dešifriran.
U narednom pismu, na sedam strana, tvrdio je kako su ga dvojica policajaca zaustavila i pričala s njim tri minute nakon što je ubio Stinea. Nakon toga je poslao još jedno pismo odvjetniku Belliju s još jednim komadom krvave košulje. Tvrdio je da želi njegovu pomoć.
Tada je opet napao. Kathleen Johns (22) vozila se iz San Bernardina za Petalumu kako bi posjetila majku. Bila je sedam mjeseci trudna, a u automobilu je bila i njezina desetomjesečna kći. Prolazeći kraj Modesta, automobil iza nje počeo joj je trubiti i blendati. Stala je.
Vozač je došao do nje i rekao kako joj visi stražnje svjetlo. Ponudio se kako će joj to popraviti. Nakon što je završio, odvezao se. Kathleen se pokušala vratiti na cestu, ali joj je doslovno ispao volan. Muškarac se vratio i ponudio joj da će ih odvesti do prve benzinske postaje po pomoć. Nakon 90 minuta vožnje prošli su više postaja, ali muškarac se nije zaustavljao. Kada bi ga pitala zašto, promijenio bi temu. Kada se konačno zaustavio na jednom raskrižju, Kathleen je zgrabila kćer i iskočila iz auta te se sakrila u grmlje. Tražio ju je uz pomoć svjetiljke i uvjeravao kako je neće ozlijediti. Na sreću, odustao je, a Kathleen je stopirala do policijske postaje.
Dajući izjavu na policiji, vidjela je skicu osumnjičenog za ubojstvo taksista Paula Stinea. Prepoznala je svog otmičara.
Priznao ubojstva za koje policija nije ni znala
Policajci su kasnije pronašli njezin automobil zapaljen. Zodijak je nastavio komunicirati s policijom. U jednom pismu napisao je "Moje ime je..." i kriptogram od 13 znakova. Zatim je počeo postavljati bizarne zahtjeve. Zaprijetio je da će dignuti autobus u zrak ako se njegovo pismo ne objavi na naslovnici. Tražio je i da ljudi počnu nositi gumbe sa znakom Zodijaka.
Prijetio je novinaru, slao čestitke, a tada je stiglo pismo u kojem je priznao ubojstvo Cheri Jo Bates iz 1966. godine, koje policija do tada nije povezivala s njim. Ubojica se opet oglasio i pohvalio policiju što je konačno povezala slučajeve, ali naglasio da pronalaze samo one lagane.
Zodijak je u ožujku 1971. poslao razglednicu novinaru Chroniclea Paulu Averyju u kojem priznaje krivicu za nestanak Donne Lass (25) šest mjeseci ranije. Lass je bila medicinska sestra u hotelu i kasinu Sahara Tahoe. Kobne večeri radila je do dva sata ujutro. Sljedećeg dana, njezinu šeficu i gazdaricu nazvala je nepoznata žena i rekla kako je Lass hitno morala otići u rodni grad zbog situacije u obitelji. Ona nikada nije pronađena, ali njezin grob jest. Međutim, u njemu su bile samo sunčane naočale.
Vallejo Times-Herald povezao je ubojstva Roberta Domingosa (18) i Linde Edwards (17) iz 1963. sa Zodijakom. Ubijeni su iz pištolja na plaži dok su markirali iz škole. Policija vjeruje kako ih je ubojica vezao. Međutim, oslobodili su se i počeli bježati. Tada im je pucao u leđa. Tijela je stavio u malu šupu i zapalio, ali šupa nije izgorjela do kraja.
Međutim, ubojica je tada utihnuo. Javio se pismom tek 1974. godine. Pohvalio je film Egzorcist kao najbolju satiričnu komediju koju je ikada vidio. Bilo je još dosta pisama čija se autentičnost ne može povezati sa Zodijakom.
Glavni sumnjivac odgovara po svemu, ali nije bilo dokaza
Najveći sumnjivac bio je Arthur Leigh Allen. Živio je u kamp-kućici s malim mrtvim životinjama.
U vrijeme napada na Ceceliju i Bryana, Allen je rekao obitelji da ide roniti. Vratio se krvav s nožem na prednjem sjedalu automobila. Policija je dobila dojavu o njemu. Rekao je policajcima kako je na kraju odustao od ronjenja i otišao na plažu. Tamo je sreo neke prijatelje. Pomogao im je zaklati kokoš i potom su roštiljali.
Dvije godine kasnije, prijatelj ga je prijavio. Ispričao je da se nazivao Zodijak prije nego što je serijski ubojica počeo s napadima. Navodno mu je rekao da će loviti ljude s pištoljem i svjetiljkom kako bi ih ubio.
Policajci su ga drugi put doveli na ispitivanje. Allen je nosio sat sa simbolom Zodijaka. Psihološki profil odgovarao je ubojici. Usamljeni bijelac u ranim tridesetima s kvocijentom inteligencije koja graniči s genijalnošću i ljubavi prema oružju. Pretragom kuće pronašli su uznemirujuće stvari. Male životinje secirane i spremljene u hladnjak, krvave noževe i seksualna pomagala. Ipak, ni jedan dokaz nije se mogao direktno povezati s ubojstvima. Uzeli su mu otisak prsta, ali nije odgovarao onom nađenom na Stineovu taksiju.
Doveli su stručnjake za rukopis. Ni tako ga nisu uspjeli povezati. Iako ga je policija oslobodila sumnje, detektiv nije bio uvjeren u njegovu nevinost. U rujnu 1974. godine, Allen je optužen za nevezani slučaj zlostavljanja djeteta. Završio je u zatvoru na tri godine. U to vrijeme, ubojičina pisma nisu stizala. Samo šest mjeseci nakon izlaska iz zatvora 1977., stiglo je novo pismo.
"Vratio sam se!", pisalo je. Unatoč manjku forenzičkih dokaza, opet je postao glavni sumnjivac.
U međuvremenu se javio i doušnik. RalphSpinelli sjedio je u zatvoru i čekao presudu. Prijetilo mu je 30 godina zatvora za niz oružanih pljački jer je već dva puta bio kažnjavan. Ispričao je kako je 1969. godine vodio striptiz klub u kojem je Allen želio raditi kao redar. Spinelli nije bio zainteresiran. Allen je rekao kako će učiniti nešto zaista veliko kako bi dokazao da je sposoban za posao. Sutradan je Stine ubijen. Allen se vratio kod Spinellija i rekao kako je on to učinio.
Policija je tek tada kontaktirala Michaela Mageaua, jedinog preživjelog koji je vidio ubojicu. Pokazali su mu nekoliko fotografija među kojima je bio i Allen. Odmah ga je prepoznao.
Policija je opet dobila nalog za pretres na račun osnovane sumnje. Ovoga puta pronašli su bombe kakve je i opisivao ubojica. No, i dalje ništa nije bilo dovoljno.
Allen je umro od srčanog udara 1992. godine , a detektiv George Bawart tražio je obdukciju kako bi pohranili njegov DNK iako tada nije ni znao što se može učiniti s tim. Osam godina kasnije uspjeli su izvući djelomični DNK s markice pisma u kojem je bio komad košulje ubijenog taksista. Nije odgovarao Allenovu DNK-u. Testirali su i prijatelja koji ga je prijavio. Nije odgovarao.
Službeno, policija Zodijaku pripisuje pet ubojstava i dva ranjavanja, no nagađa se kako je broj daleko veći. Sam Zodijak u pismima je tvrdio kako je ubio 37 ljudi. Istraga je službeno još otvorena, no sve je vjerojatnije da policija nikada neće dokazati tko je osoba koja je više od 50 godina sijala strah SAD-om.
