Za svako dijete je bolje da ne ide u jaslice do 3 godine života zbog učestalih bolesti koje su vezane za rano pohađanje kolektiva. Što se tiče zacenjivanja, dijete to neće činiti u prisustvu osoba koje burno iskazuju svoj strah pred mogućom pojavom zacenjivanja. Ipak, treba porazgovarati s osobljem vrtića i dati naputke kako se ponašati te pomoći im da i oni budu sigurni da se djetetu neće ništa dogoditi.
Za lakše snalaženje, slijedi tekst iz knjige Godine prve: zašto su važne o tzv. afektivnim respiratornim krizama:
'Sretni su roditelji koji ne znaju o čemu se ovdje radi. Jedan mali broj djece znade za vrijeme plača izgubiti zrak ('zaceniti se'), poplaviti i izgubiti svijest. Ponekad pri tome dobiju generalizirane trzaje tijelom (poput epileptičkog napada) koji su uzrokovani nedostatnom količinom kisika u mozgu. Vrlo ružna slika koja navodi roditelje u očaj misleći da im dijete umire. No uobičajeno, nakon što dijete izgubi svijest, prestaje grč mišića koji je izazvao prestanak disanja i dijete prodiše te dolazi k svijesti. Uzbuđenje i emocije koje potom slijede na neki način 'hrane' ovu pojavu pa se ona ubrzo ponavlja prigodom slijedećeg plača. Napadi postaju sve učestaliji i teži a roditelji sve više ustrašeni i nesigurni.
Zanimljivo je da se afektivne respiratorne krize uobičajeno javljaju u prisustvu jednog od roditelja (najčešće majke koja jače od supruga izražava strah i nesigurnost ). Napad se može prekinuti u prvoj fazi ako se djetetu odvuče pažnja i skrene sa puta plakanja bez udisaja. To se može načiniti nekom neuobičajenom radnjom, riječima, zvukom i sl. Da bi roditelj smireno i adekvatno reagirao mora biti uvjeren da se djetetu ništa ne može dogoditi u napadu, te da se mogu spriječiti isključivo samouvjerenim i sigurnim pristupom. Obično je jedan od roditelja emocionalno stabilniji i pruža podršku onom slabijem kako bi kroz prvi period prošli sa što manje problema. Ubrzo kada se pokažu rezultati (uspješno prekidanje napada, smanjenje učestalosti i intenziteta) roditelji postaju potpuno smireni, a odsustvo iskazanih emocija u kritičnim trenucima ubrzo u potpunosti prekida pojavu novih napada.'
Doc.prim.dr.sc. Milivoj Jovančević pedijatar
Vezani članci:
arti-201107040831006 arti-201106210357006
