Iako se roditelji kunu da jednako vole svoju djecu, oni često pokazuju svoju ljubav na različite načine - što može dovesti do trajne ljutnje kod onog djeteta koje je manje omiljeno.
Znanstveno istraživanje objavljeno u časopisu Demography pokazalo je da rođenje prvog i drugog djeteta povećava razinu roditeljske sreće, ali da rođenje trećeg djeteta ima zanemariv učinak. Bilo da je u pitanju slučaj favoriziranja najstarijeg djeteta ili preferencija spola, Christine Northam, savjetnica za odnose, tvrdi da favoriziranje postoji u većini obitelji.
'Uz najbolju volju na svijetu i roditelji koji su puni ljubavi s vremena na vrijeme osjećaju da im jedno dijete zadaje puno više muke od drugog djeteta. U manjoj ili većoj mjeri u većini obitelji, ali to je kontekstualno, na temelju onoga što se u tom trenutku događa u obitelji', kaže Christine Northam.
Kome posvećujete više pažnje i zašto?
Savjetnica objašnjava da roditelji možda odluče više pažnje posvećivati jednom djetetu tijekom ispitnog razdoblja u školi, te zaboraviti kakav utjecaj to ima na drugo dijete u obitelji.
Duži period favoriziranja može djevovati ekstremno štetno i odgovornost roditelja je da osiguraju da se ne dogodi da jedno dijete dobiva više pažnje.
Jedan od najčešćih razloga za favoriziranje jednog djeteta je spol djeteta. Naprimjer, ako obitelj ima dvije kćeri te dobiju sina kojeg su oduvijek željeli.
Događa se i da jedan od roditelja favorizira ono dijete koje pokazuje interes kakve i on ima. Na primjer, otac koji je ljubitelj sporta favorizirat će ono dijete koje voli hokej ili košarku.
Kako bi se spriječilo da se jedno dijete osjeća zapostavljeno, važno je da roditelji potiču interese i druge djece - čak ako su im hobiji različiti od hobija roditelja.
Roditelji trebaju biti pažljivi i da ne favoriziraju ljepše dijete. iako se to čini poprilično okrutno, Christine Northam tvrdi da privlačnije dijete može biti omiljenije.
Negativne posljedice
Ako roditelji ne uspijevaju regulirati pažnju koju posvećuju svojoj djeci te jednom poklanjaju više pažnje, negativne posljedice kod druge djece mogu trajati desetljećima. Ono dijete koje se osjeća manje voljeno izgrađuje osjećaj inferiornosti, koji se s odrastanjem može pretvoriti u manjak samopouzdanja.
'Mogu postati ljuti, mogu postati narcisoidni. Mogu pomisliti: 'Moj otac je uvijek favorizirao mog brata, ali ako uvijek budem dotjerana, ljudi će me primijetiti. Nastavit ću nositi haljine i gledati se u ogledalo'', objašnjava savjetnica.
Roditelji rijetko priznaju da favoriziraju jedno dijete, ali pritužbe zbog favoriziranja nisu neuobičajene, čak i kad djeca odrastu. Možda roditelji ne žele prihvatiti da je jedno od djece omiljenije, ali događa se da se mnoga djeca osjećaju zanemareni uz braću i sestre. Nije dovoljno samo jednako voljeti djecu - roditelji svojoj djeci moraju iskazivati jednaku pažnju.
