Studija je pokazala da razine hormona stresa kortizola ostaju visoke kod plačljivih beba čak i danima nakon što su se naoko same naučile smiriti.
Drugim riječima, dijete je i dalje nesretno, ali to vam ne daje do znanja.
Ovo će istraživanje obnoviti raspravu o prednostima i nedostacima kontroliranog plakanja – ostavljanja djece da se plakanjem sama uspavaju.
Zagovornici te metode uspavljivanja kažu da dijete ne treba podizati iz kreveta. Ostali tvrde da se majke trebaju voditi instinktom i ne držati se striktno rutine uspavljivanja.
Većina djece između četvrtog i 10. mjeseca života ima problema s uspavljivanjem ili smirivanjem bez utjehe.
Tijekom studije djeca su stavljena u krevet i ostavljena da se sama uspavaju. Majke su ostale u sobi dovoljno blizu da čuju dječji plač, ali nisu se smjele približiti djetetu. Razine kortizola kod majki i njihovih beba mjerene su prve i treće noći istraživanja.
Do treće noći djeca su samo malo plakala prije nego su zaspala. Ipak, razine stresa ostale su iste, piše list Early Human Development.
S druge strane razine kortizola kod majki su opale, što znači da su se opustile kad nije bilo dječjeg plača.
'Iako djeca svojim ponašanjem nisu odavala da su pod stresom u trenucima uspavljivanja, ona su i dalje imala visoke razine kortizola', kaže Wendy Middlemiss sa Sveučilišta Sjeverni Teksas.
'S obzirom da su i dalje bila pod velikim stresom, djeca očito nisu naučila kako se samostalno nositi sa stresom i nelagodom.'
Zbog kratkog trajanja studije, nije sasvim jasno je li se i kada razina kortizola kod djece konačno spustila. Istraživači sada provode dulje studije kako bi vidjeli hoće li se razine kortizola s vremenom spustiti, kada se djeca nauče nositi sa samostalnim odlaskom na spavanje.
