"'Da, naravno', ovo su bile riječi koje sam izgovorila kao 13-godišnjakinja jednoj majci dvojice klinaca, kad me htjela zaposliti kao njihovu dadilju. Pitala me imam li iskustva sa čuvanjem djece, na što sam joj također rekla: 'Da'. I to je, zapravo, na neki način i bila istina.
Čuvala sam klince u susjedstvu gdje sam živjela, na pet minuta, dok su njihove mame išle na WC. Čuvala sam i svoje rođake, dok su njihovi roditelji bili u kuhinji i flertali uz čašice vina. Čuvala sam i sebe, nekoliko puta, dok sam bila klinka i dok je moja mama morala na kratko skoknuti u trgovinu.
A to je za mene tada značilo da sam i više nego kvalificirana da, posve sama, subotu navečer provedem pazeći na njenih dvoje klinaca od šest i osam godina, iako sam sama imala tek 13.
'Kad bi klinci otišli na spavanje, ja bih uzela slatkiše iz smočnice i onesvijestila se na kauč'
Kad bih stigla u njihovu kuću u dogovoreno vrijeme, oko 19 sati navečer, nekako bih se osjećala poput trećeg kotača kad bih s njima gledala TV ili igrala društvene igre. Pa sam se počela baviti nekim svojim stvarima. Tada sam taman dobila svoj prvi mobitel, a subota navečer bilo je savršeno vrijeme za nazvati prijateljice iz škole i s njima satima razgovarati o svemu i svačemu.
Oko 21 sat klinci su obično išli na spavanje, a ja bih se tada ušuljala u smočnicu po slatkiše i onesvijestila se na kauč, gdje bih provodila vrijeme sve dok nisam začula otvaranje garažnih vrata. To je značilo da su se vratili njihovi roditelji, koje bih zatim ubrzo i ugledala na ulaznim vratima.
'Roditelji ne bi smjeli zapošljavati mlađe dadilje samo zato što nemaju drugog izbora'
Tada sam bila previše mlada, previše naivna i previše neiskusna da bih čuvala djecu. Imala sam tek 13 godina. I zato mislim da je potpuno ludo to što roditelji zaista zapošljavaju dadilje koje su premlade, samo zato što njima moraju platiti manje novca ili pak jednostavno ne mogu naći ni jednu drugu dadilju, a nikako ne mogu propustiti taj novi film u kinu ili večeru u restoranu.
Minimalan broj godina koji kod mene dolazi u obzir kad su u pitanju dadilje je 18. Do tada osoba već, obično, ima vozačku dozvolu (što je super, u slučaju opasnosti i nužde), ima iskustva s privremenim poslovima (poput onih u restoranima ili trgovinama), naučila je nekim osnovnim vještinama rada s ljudima i sigurnosti na radu, i, barem se nadam, ipak je mrvicu odgovornija od 13-godišnjakinje koja je do nedavno i sama imala dadilju...
'Zadnje što želim je ostaviti svoje dijete na čuvanje još jednom djetetu'
Želim biti sigurna da dadilja koju zapošljavam zna osnove hitne pomoći, želim da to bude osoba koja je i ranije radila s djecom i koja ima mnogo više iskustva s čuvanjem klinaca nego što sam ja imala sa svojih 13 godina, jer, zadnje što zaista želim jest ostaviti svoje klince na čuvanje još jednom djetetu. A upravo to, dijete, sam i sama bila kad sam dobila svoj prvi posao dadilje...", ispričala je mama za Pop Sugar.
