Vaše dvogodišnje dijete zauzeto je igranjem oko svojeg malenog štednjaka kad primijetite da plastične grozdove stavlja direktno na jedan od plamenika. Vi:
1. Maknete grozdove i objašnjavate da se grožđe ne kuha, a i kada bi se kuhalo, trebalo bi se staviti u lonac, 2. Opominjete ga da se tako ne igra sa štednjakom i predložite da ćete mu umjesto toga čitati knjigu, 3. Kažete: 'Njam, njam, grožđe za večeru!', te mu dodate tanjur da na njega stavi grožđe.
Najbolji odgovor, sudeći prema rezultatima nove studije, bio bi pod brojem tri.
'Ljudi imaju stvarnu potrebu osjećati autonomiju – da mogu samostalno donositi odluke – a ta potreba seže još iz djetinjstva', govori glavna autorica studije Jean Ispa, profesorica ljudskog razvoja i obiteljskih studija na Sveučilištu Missouri.
Tijekom istraživanja promatrali su ponašanje 2.200 majki dok su se igrale sa svojom djecom dok su imala jednu, dvije, tri i pet godina. Pokazalo se da su djeca kojima su se majke previše nametale i 'šefovale', prema njima razvijale manje 'toplih' osjećaja i intimnosti.
'Kad roditelji ne dopuštaju djeci da kontroliraju sadržaj i tempo igre, djeca to mogu shvatiti na način da roditelji misle da ona nemaju dobre ideje ili da nisu u stanju stvari napraviti na pravi način', objašnjava Ispa. 'Dakle, to je udarac za njihovo samopouzdanje i sposobnost.'
Općenito, zaključuje, majke imaju tendenciju nametati se u dječjoj igri zbog nekoliko razloga – jer su pod stresom, ili su depresivne, vjeruju da se djecu treba učiti kako se igrati, ili posebno kod onih siromašnijih, jer iz vlastitog iskustva imaju poslove gdje se moraju držati strogih pravila, a ne biti kreativni.
I znači li to da biste trebali slegnuti ramenima i nasmijati se kad vaš trogodišnjak napravi dvorac od igračaka, pa se izbezumi jer ne može izaći iz njega? Ne, kaže Ipsa.
'Neka usmjerenja su prikladna. Postoji koncept koji se zove 'skele', a koji podrazumijeva primjećivanje kad djetetu stvarno treba pomoć. Tada mu treba sugerirati samo kako učiniti sljedeći korak, kako biste mu pomogli da dalje nastavi samo. Nije stvar u tome da dijete forsirate da se igra na određeni način, nego da prepoznate kad su djetetu potrebne smjernice i pomoći mu da nastavi naprijed, a zatim odstupiti.'
Ili počistiti nered, kao što je često slučaj.
