Ona ima 106 cm, 16 kg, normalne je tjelesne građe, mada mnogo krupnija i višlja od svojih vršnjaka; analize krvi rađene dva puta do sada u posljednjih godinu dana, nisu pokazale nikakve patološke promjene, osim slabog suficita vit D (pretpostavljam od mlijeka koje također pije u većoj količini). Šećer je normalan i nitko u porodici nema dijabetes. Nalaz urina je normalan. Također imamo problema s hranom, (čak i ako joj smanjimo unos tekućine na litru i pol dnevno i izbacimo mlijeko sasvim)...ponekad prođe i po 4-5 dana da doslovno ništa ne pojede, a onda jedno jutro pojede 3 kriške kruha s maslacem ili krem namazom. Zatim opet ništa sljedećih 3-4 dana. Povrće i meso odbija (ne želi ni probati, a kamoli jesti) iako joj redovno serviramo, dok mi objedujemo, njen dio obroka. Voce konzumira redovno, barem onih dana kada želi jesti. Pokušala sam razgovarati s pedijatrom , ali jedini odgovor koji sam dobila (a nije me zadovoljio niti pomogao), je da joj moram narediti da jede i uskratiti tekućinu...Koliko možete narediti djetetu od dvije godine, koje još uvijek ne zna ni pričati...i kako nekoga možete natjerati da jede ako nije gladan... ? Napominjem da je ona takva od napunjene prve godine života, znači već godinu dana imamo muke s njom. Prije toga je normalno jela sve što sam joj pripremala, i povrće i meso i voće. Sada ako joj čak i na silu stavim hranu u usta, ona pljune bez da je i osjetila okus...a kamoli progutala. Da li može imati neke posljedice toliki unos tekućine? Koja je maksimalna količina tekućine za dijete njenog uzrasta i težine? Kako da joj uskratim vodu, kada je stalno žedna? I što mi je činiti s njenim jelom?
Dnevni unos tekućine premašuje 250 ml na kg na dan i potrebno je isključiti diabetes insipidus. U navedenoj bolesti je riječ o nedostatnoj kontroli izlučivanja tekućine putem bubrega. Rutinski laboratorijski nalazi najčešće neće pokazati neka odstupanja i potrebna je endokrinološka obrada.
Uskraćivanje tekućine u ovom slučaju može biti opasno, jer se unatoč smanjenju unosa ne smanjuje izlučivanje mokraće!
Poremećaj apetita se u nekim varijantama može povezati i s ovom bolešću (ako postoji). Tek nakon obavljenih pretraga se može pristupiti korekciji unosa tekućine i pristupa u jedenju.
Važno je pratiti prirast težine i visine djeteta te se ovim putem ne može na odgovarajući način provoditi savjetovanje.
Odgovorio: Doc. prim. dr. sc. Milivoj Jovančević pedijatar
