Osječanin se upustio u avanturu pedalirajući od Poreča do Splita i pritom doživio nešto nesvakidašnje: 'Nije mi bilo svejedno...'

Rijetko koja osoba nema bogatu listu želja negdje u džepu, mobitelu ili u bilježnici koja ima svoje posebno mjesto u ladici. Većina se trudi staviti što više kvačica na svaku ispunjenu želju, ali svi smo upoznati s time da nema svatko tu mogućnost. Međutim, Osječanin Ivan Janković nije se dao smesti, prenosi Sib.hr.Naime, njemu je dugogodišnja želja biciklom proći duž jadranske obale za koju smatra da nema konkurencije jer mu je ona, kako tvrdi, najljepša, a obišao ih je puno.

Putovanje planirao od 15. godine

Ivan se svojim električnim biciklom 21. kolovoza ove godine uputio iz Poreča do Splita gdje je stigao nakon pet dana, a pripremao se za putovanje oko dva mjeseca.

"Ponio sam sa sobom vreću za spavanje, gumu za bicikl, nešto alata, prvu pomoć, masku za ronjenje, higijenski pribor i nešto odjeće, bocu s vodom i slatkiše te se zaputio na put dug oko 450 kilometara. Zacrtao sam si pet noćenja, ali sam želio posjetiti i otoke.

Tako sam krenuo od Poreča, noćio u trajektnoj luci na otoku Cresu, potom sam spavao na plažama na otoku Krku, na otvorenome između nekoga drveća na Rabu, a plaže su mi bile prenoćište u Zadru i u Šibeniku odakle sam stigao u Split gdje me čekala supruga Tamara", priča ovaj pustolov koji je, kaže, uspio proći cijeli put bez ikakvih problema biciklom, no zato se našao oči u oči s – jelenom!

Naime, prve noći, kaže, spavajući kraj litice duboke oko sedam metara, čuo je kako se nešto miče. Pomislio je, kroz smijeh će Ivan, da će morati skočiti na drvo ako je riječ o divljoj svinji, no bio je to, priča, poveći jelen.

Priznaje kako mu nije bilo svejedno pa je stoga valjalo biti na oprezu i preostale noći, budući da nije želio noćiti u apartmanima, već spavati na otvorenom.

Tako bi se najprije, kaže, uvjeravao ima li u blizini zmija ili čega sličnoga, a nakon susreta s jelenom društvo su mu pravili i komarci kojih, ističe, nema u velikome broju samo u Osijeku, a kao Osječaninu, priča kroz smijeh, s njima je lako izašao na kraj.

Samo iskustvo vožnje biciklom po Jadranu Ivan opisuje uzbudljivim, svakako zanimljivim i dosta zahtjevnim to više što je tih dana, kaže, u hladu znalo biti i do 35 stupnjeva.

Biciklirao je bez upotrebe struje gotovo u svakoj prilici izuzev uzbrdica na koje je nailazio putem.

"Prekrasno je voziti našom obalom i otocima i gledati ljepote prirode i to je nešto što nikada neću zaboraviti. No moram priznati da je bilo zahtjevnije nego što sam mislio.

Mogu čak reći da su pripreme za put gotovo ništa spram napora koji sam uložio tih pet dana. Dnevno bih pio po šest do sedam litara tekućine, putem izgubio oko tri kilograma, vrlo malo sam spavao, no ova pustolovina svega je vrijedna", kaže Ivan, naglasivši da mu je pri svakoj destinaciji koju bi odabrao za noćenje bilo najvažnije pronaći dobro mjesto za odmor, ali i za ronjenje koje obožava te za obilazak župa i kraće šetnje.

U šali kaže kako mu je i glavni zadatak bio i javljanje supruzi koja ga je, stigavši automobilom, čekala u Splitu. Na upit zašto nije vozio do, primjerice, Dubrovnika, Ivan kaže da mu je Split bio dom u mladosti i mjesto gdje je prije 24 godine živio neko vrijeme pa ga je želio pokazati svojoj supruzi.

Kroz smijeh kaže da bi, da je bilo drukčije, bez problema vozio i šesti, sedmi dan ako treba, no ovako se, šali se, našao na spoju s vlastitom suprugom ispred Dioklecijanove palače koja im je bila prenoćište sljedeća tri dana.