Od dalmatinske U se vrime godišta i Narodi nam se iz sjeverne Hrvatske, do ukrajinske Šedrik (poznatije u engleskom prepjevu kao Carol of the Bells) ili moderne Fairytale Of New York, od arapskih zemlja do Kine, svaki narod i svaka era ima svoje božićne pjesme. No jedna božićna pjesma ujedinjuje sve kršćane svijeta.
Više prijevoda nego članica UN-a
Tiha noć je prevedena na više jezika nego što je država svijeta i svi ju prepoznaju nakon prvih taktova. Postala je sinonim za Badnjak i Božić, ali njenom nastajanju prije točno 200 godina kumovao je gradski krvnik, poplave, Napoleonski ratovi, siromaštvo i težaci koji su svaku zimu strepili od smrti.
Oberndorf kod Salzubrga, kao i Laufen, grad preko puta rijeke Salzach, živjeli su od trgovine solju. Velik dio stanovnika radili su kao težaci i splavari jer su zbog velike stijene usred rijeke na meandru koji prolazi uz grad, brodovi morali prebacivati teret na sprud. Život mještana nikada nije bio lagan. "Nikad se ne udaj za splavara - ljeti nećeš imati muža, zimi nećeš imati hrane", bila je uzrečica. Ista rijeka o kojoj je ovisio život u Oberdorfu često je uništavala grad poplavama. Jedna od njih zaslužna je i za pjesmu koju je napisao mjesni župnik Joseph Mohr.
Samo krvnik pristao na kumstvo
Rođen u prosincu 1792. u obližnjem Salzburgu, Joseph Mohr bio je vanbračno dijete Anne Schoiberin i plaćenika Franza Mohra koji je nezaposlenu švelju ostavio i prije nego se Joseph rodio. "Kako je bio rođen izvan braka, bilo je nemoguće naći dobre kumove za krštenje. Jedino je gradski krvnik pristao jer je bio željan iskupiti se za smaknuća, ali čak ni on nije htio prisustvovati samoj ceremoniji i na krštenje poslao svoju domaćicu da ga predstavlja", rekla je mjesna povjesničarka Michaela Muhr. Slučajnost je htjela da je kršten u istoj krstionici kao i Mozart.
Prva godina tišine nakon desetljeća ratovanja
Brzo je postalo jasno kako je Joseph prilično bistro i talentirano dijete, no mnoga su mu vrata bila zatvorena. Pod svoje ga uzeo vikar i zborovođa salzburške katedrale. Osim što je pjevao u zboru, često je u crkvi i samostanu svirao violinu. Čitavo školovanje je proveo u po sjemeništima i crkvenim koledžima a s 23 godine se zaredio. Iste godine je poslan u Mariapfarr, selo u istom dijelu Austrije.
Tamo je 1816. napisao tekst za Tihu noć. Nakon više od 10 godina Napoleonovog ratovanja diljem Europe u kojemu su posebno ispaštale habsburške zemlje, to je bila prva godina u kojima su topovi i muškete u Europi utihnule. Zbog slabijeg zdravlja, 1817. vraćaju ga u blizinu rodnog Salzburba te postaje župnik u Oberdorfu.
Morali čekati kraj mise
Uoči Božića iduće godine, novi župnik i zaljubljenik u glazbu želio je svojoj pastvi na polnoćki prirediti nešto više od pukih crkvenih napjeva. No poplava je oštetila orgulje. Prema predaji, stajao je na uzvisini, promatrao mjesto koje je barem nakratko izgledalo lišeno briga. Sjetio se pjesme koju je napisao prije dvije godine. Propješačio je pet kilometara do Arnsdorfa u kojem je živio orguljaš i učitelj Franz Xaver Gruber.
Za jedno popodne, on je uglazbio pjesmu za gitaru i dva glasa. Te večeri, Mohr je svirao gitaru i pjevao tenor, Gruber bas, a zbor refren. Morali su čekati kraj mise jer gitara nije bila 'dopušteni' crkveni instrument. Sjetna pa čak i tužna melodija pjesme koja ipak budi nadu istog trena je očarala mještane izmučene ratom, gladi i bez previše perspektive obzirom da je trgovina solju opadala, a Napoleonski ratovi im povukli granicu ravno po rijeci.
Pjesma iz zabačenog sela osvojila svijet
No da nije bilo poplave i oštećenih orgulja, pjesma bi zauvijek ostala u malom austrijskom selu. Na Novu godinu u selo konačno dolazi ugoditelj orgulja Karl Mauracher. Kada je završio s poslom, rekao je Gruberu da ih isproba, a ovaj je počeo mahinalno svirati melodiju Tihe noći.
Mauracher se istog trena oduševio i u svoj rodni Fuegen u Tirolu se vratio s notama. U Tirolu je bila znažna tradicija obilaženja kuća i pjevanja tijekom zimskih mjeseci, a dvoje glasovite pjevačke obitelji, nakon što su čule Tihu noć, uvrstile su ju repertoar. Zahvaljujući njima, uskoro ju čuli i Habsburzi i pruski carevi, a potom i ostatak svijeta.
Morali mu iskopati lubanju
THis photo taken 10 December 2003 shows a visitor enjoying a quite moment at The Silent-Night-Memorial-Chapel in Austrian village of Oberndorf.The Silent-Night-Chapel stands on the original site of St. Nikolaus Church where the Christmas carol "Silent Night! Holy Night!" was heard for the first time on Christmas Eve in 1818. Joseph Mohr wrote the lyrics in 1816 and Franz Xaver Gruber added his melody in 1818. AFP PHOTO JOE KLAMAR (Photo by JOE KLAMAR / AFP)
Crkvu sv. Nikole u kojoj su Mohr i Gruber prije točno 200 godina spjevali najpoznatiju božićnu pjesmu pomela je poplava 1899., a nova je sagrađena 600 metara niže, na uzvisini. No pjesma je postala toliko poznata da su 1924. Austrijanci krenuli graditi kapelicu na mjestu gdje je Tiha noć prvi put spjevana. Kapelu su posvetili kao kapelu Tihe noći, a jedini ukrasi su vitraji s likovima Mohra i Grubera.
Gruberovih porteta je bilo, obzirom na njegov relativno uspješan život, no kako bi napravili vitraj Mohra, kipar Josef Muehlbacher morao je iskopati njegovu lubanju i prema njoj oblikovati lik. Lubanja je ostala u kapelici i danas stoji, pomalo morbidno u zidu. Paradoksalno, Mohrova lubanja zato ni nakon 100 godina ne počiva u miru. Ali župnik Mohr može biti spokojan jer je njegova pjesma mnoge utješila, dala im barem mali predah od svakodnevnog ludila i toliko potrebnu nadu.
