"No more monkey business!" Poput mantre, ponavljao sam si ove riječi nakon što mi je u Asuncionu pobjegao avion. Popiti dva, ili sedam jegera previše, pa se probuditi s lunaparkom u glavi, to je jedna stvar... ali pritom dozvoliti da ti zbriše avion koji fura prema sjeveru, e to već ulazi u sekciju - prijaviti etičkom povjerenstvu Instituta za akciju... cate-201003230343004 Odjel za informacije lokalnog aerodroma mi je najprije objasnio da me u sljedeći avion mogu ubaciti za tjedan dana. Pa sam iz pete izvukao komad hrvatskog šarma, i odjednom su pronašli mjesto za mene u poslijepodnevnom avionu. Ali definitivno - no more monkey business... Pa da, ozbiljnost i staloženost postupaka, to je jedini način da nekako pokrijem priču do kraja... Odletio sam za Equador, točnije za Quito, gdje započinje centralno američka dionica ovog putovanja.
Sletiš na dva i pol soma nadmorske visine, tegliš torbetinu prema jazbini u kojoj ćeš prespavati, a duša ti je u nosu. Svaka operacija na ovakvim nadmorskim visinama traži ekstra napore... teglim torbu i mislim na Stipu Božića... taj se majstor na šest ili sedam somova nad morem jedva ozbiljnije preznoji i zapuše. A njegovi prijatelji Šerpe... njih ne treba niti spominjati... čim se spuste ispod četiri kilometra nadmorske visine, odmah im nije dobro... Ali ja sam samo siroti pročelnik, meni je to naporno.
A Quito je čarolija kakve niču samo na takvim i sličnim planinskim predjelima. Podsjeća na bolivijski La Paz, po tržnicama, hrani i mentalitetu stanovnika. Podsjeća i na peruanski Cuzco, po načinu na koji se otvorio zapadnjacima. A podsjeća i na napalski Kathmandu, po načinu na koji se taj zapad ponaša kad se nađe u njemu.
U Quitu postoji četvrt imena Mariscal, jednako kao što u Kathmanduu postoji četvrt imena Thamal. I u jednoj i u drugoj varijanti sudarate se sa hipijima, trekkerima, avanturistima, muzičarima... u koji god bar čovjek da zabije nos, unutra će čuti ili Doorse ili Hendrixa. Ovdje je vrijeme stalo, barem ako pitate zapadnjačke putnike namjernike. Mi iz Instituta baš i nismo u tom điru... mi nekako furamo stvar na dvadeset i prvo stoljeće... ali dobro sad...
Ako dovoljno ustrajno tumaraš Quitom, i ako imaš odgovarajući par očiju, spazit ćeš zanimljive stvari. Nabasat ćeš na gnjevne demonstrante u borbi protiv korumpirane vlasti. Čak ćeš se pomiješati s prosvjednicima, izvikivati parole na španjolskom... premda nemaš pojma što znače... ali kad se s druge strane pojavi kordon policije, pametni dio tebe šapne budaletini na uho - no more monkey business... Pa se ukrcaš u avion i već si u Panama Cityju.
I tu počinje ona prava srednja amerika... ludi spoj luksuza i kvartova u kojima gospodare gangovi. Šetuckaš četvrti imena Bella Vista i diviš se bajnim rezidencijama. Krećeš se prema staroj jezgri imena San Felipe... ali ako se nisi raspitao na vrijeme, pa usput zaokrenuo prema jugu - jedan blok prerano ili prekasno - teško da ćeš izaći onakav kakav si ušao... Na kraju odeš do panamskog kanala, pa promatraš prolaz brodova kroz famozne liftove. Pomnožiš prosječnih stotinu tisuća dolara po prolazu sa gotovo milijun brodova u 97 godina, pa shvatiš zašto Ameri naokolo glume svjetskog policajca... Ali Panama je, zapravo, dosadna, pa si već u avionu i furaš prema Costa Rici.
A kada si se jednom dogodio u San Joseu, ako zaista znaš što je dobro za tebe, onda unajmiš džip i kreneš prema obali. Blazirani Ameri obavezno furaju prema Pacifiku, u kojem caruju resorti i u kojem sve podjeća na Kaliforniju. Ali pravi šmekeri odlaze na karipsku stranu. Najprije do Limona, a onda dalje na jug, sve do Puerto Viejoa.
Tu su najljepše plaže, tu se najbolje surfa. Tu se domaće stanovništvo pomiješalo sa Europljanima koji su rekli zbogom zapadnjačkom načinu života, pa su pokupovali brojne lokalne kolibe i od njih napravili svratišta. Ostaviš stvari u jednom od hotela, zgrabiš dasku, zatrčiš se prema liniji plime i naglavačke se baciš na valove. kad ti to dojadi, ako je uopće moguće da ti dojadi, odeš do džungle, nakačiš se na jednu od čeličnih sajli i spuštaš se kroz krošnje. Oko tebe urliču šarene ptice i majmuni..., a lijepo si obećao sam sebi - no more monkey business...
Prethodni članci:
arti-201003150416006 arti-201003080030006 arti-201003010059006
