Zemlja u kojoj političari ne kradu, nego čak i volontiraju: Princeze 'fušare' za plaću, ima svoju valutu i zastavu, ali...

Plavo-bijela zastava viri gotovo na svakom ćošku ovog malog, idiličnog mjesta uz granicu s Francuskom. S većine građevina promatraju vas poglavari oslikani na portretima, a turiste salutiranjem dočekuje državna garda s plavim beretkama.

Stanovnici Seborge tvrde da postoje brojni fizički dokazi i dokumenati o tome da Seborga nikada nije službeno pripojena Italiji i da je njihov sadašnji geografski status zapravo posljedica povijesnih pogrešaka.

"Godine 1729. Seborgu je kupila Kraljevina Sardinija, s još oko 14 četvornih kilometara okolnog područja. Sardinija je kasnije pripala Italiji. Ipak, kupoprodajni ugovor nikad nije potpisan, pečatiran i plaćen pa ne prihvaćamo da vrijedi. Postoje dokazi da je, prije ovog dokumenta, kneževina bila samostalno područje kojim se efektivno upravljalo", objasnila je princeza Nina Menegatto, koja je ujedno i ministrica vanjskih poslova.

Ministrica i princeza ovog neobičnog mjesta i još neobičnije nacije, Nina, uopće nije rođena Seborganka. Kao ni njen suprug Marcello. Nina je rođena u Njemačkoj, a u Seborgu je s Marcellom došla iz Monaka. U Seborgi su pronašli staru kuću i renovirali je, zbog čega su stanovnici predložili princu da se kandidira na izborima za sljedećeg poglavara. Marcello je abdicirao 2019., a Nina je onda preuzela njegovu funkciju.

Giorgio Carbone bio je voditelj lokalne zadruge za uzgajivače cvijeća. Upravo je on 60-ih godina prošlog stoljeća počeo istraživati povijest grada. Otkrio je dokaze o neovisnosti i uvjerio mještane da na referendumu glasaju za neovisnu državu. Stanovništvo je time bilo oduševljeno, a Georgija su ubrzo postavili za svog prvog vladara.

"On je bio poseban lik. Bio je vrlo pametan čovjek, biznismen koji je govorio nekoliko jezika. Ostavljao je dojam pomalo ludog čovjeka, prije svega jer je bilo ludo to što je radio. Na kraju je Seborgu stavio na kartu, a to je uistinu bilo nevjerojatno", rekla je princeza Nina jednom prilikom.

Najviše ipak šokira činjenica da su vrhovni poglavari ovog mjesta - volonteri. Ne samo da za svoj rad ne očekuju nikakvu financijsku korist, već se svim mogućim naporima trude u međunarodnoj zajednici istaknuti kao neovisna država.

"Ovo je zaista teško. Pogledajte druge zemlje koje žele biti neovisne, pogledajte Kataloniju. Često se tješimo da se čuda događaju i da ćemo na kraju dobiti ono što želimo i prije svega – zaslužujemo. Ne možemo izaći na trg i noževima se boriti protiv Talijana, to nije odraz naše nacije", govori princeza Nina.

Iako su za ostvarivanje nezavisnosti prilično male šanse, morate priznati da maštovitiju naciju definitivno dugo niste upoznali.