Od Pariza do Zagreba, od Londona do Australije diljem svijeta slušamo protivnike nošenja maski koji tvrde da maske ne služe ičemu drugome nego potčinjavanju građana i uvođenju "plandemijske" diktature. Zovu ih brnjicama, iz protesta ih kidaju, pozivaju se na znanstvene članke u kojima se učinkovitost maski dovodi u pitanje ili vodi na zanemarivu korist. Najčešće je revolt istovjetno usmjeren i na cjepivu protiv Covide (i ne samo ta) pa su tzv. antimaskeri najčešće i antivakseri.
Rugali se ljudima s maskama da imaju 'svinjske njuške'
Kao što je i pokret protiv cijepljenja praktički star koliko i samo cjepivo, odnosno cijepljenje, ni pokret protivnika zaštitnih maski nije se pojavio s aktualnom pandemijom Covida-19. Bilo ga je, gotovo po identičnom obrascu, ali manje masovnog iu vrijeme one najgore pandemije u povijesti, kada je svijetom vladala španjolska gripa.
Podsjećajući kako je bilo u Sjedinjenim Američkim Državama 1918. i 1919. godine, New York Times je pisao još prošle godine kako su zagriženi protivnici i tada maskirali zvali "brnjicama" i "zamkama za prljavštinu", a za ljude koji su ih nosili posprdno govorili da imaju "svinjske njuške". Neki su rezali rupe u maskama kako bi mogli pušiti cigarete i cigarete, drugi su ih, rugajući se, stavljajući psima na njuške. Banditi su koristili priliku pa su s maskama na licu pljačkali banke.
Otpor nošenju maski ipak nije bio masovan
Izbor maski tada nije bio širok kao danas. Većinom je to bila gaza, dva ili četiri puta presavijena i povezana gumom ili vrpcom. No kao i sada, maske su izazivale političke podjele. Zdravstvene vlasti apelirale su na njihovo nošenje, a neki su se tome opirali. I tada, 1918. i 1919. godine, na vrhuncu pandemije španjolske gripe kojom se zarazila petina čovječanstva, a od nje umrlo 50 milijuna ljudi - triput više nego u netom okončanom Prvom svjetskom ratu - u SAD -u su zatvarani barovi, saloni, restorani , kazališta i škole. Protivnici nošenja maski tvrdili su tada da su jedan simbol "prekomjernog djelovanja vlade", a protiv nošenja maski potpisivanja su peticije, organizirani prosvjedi i osnivanje pokreta.
Stroge mjere uglavnom su bile uvedene u velike gradove američkog zapada. Do jeseni 1918. San Francisco, Seattle, Oakland, Sacramento, Denver, Indianapolis i Pasadena uveli su karantenu i nošenje maski u tim je gradovima bilo obavezno. U provođenju oštrih mjera prednjačio je San Francisco koji je bio prozvan "maskiranim gradom". Pravilnik o maskama, koji je gradonačelnik James Rolph potpisao 22. listopada 1918. učinio je San Francisco prvim američkim gradom koji zahtijeva prekrivanje lica četveroslojnim maskama. Stoga ne čudi što je ondje osnovan pokret Lige protiv maski. No, iako je bio i javnih protesta i sukoba, organizirani otpor nošenju maski više je bio iznimka nego pravilo.
Maske su nošene i tijekom pandemije španjolske gripe 1918. i 1919. godine
Slavni ih nisu nosili bojeći se da ih ljudi neće prepoznati
Južnije u Kaliforniji, u Los Angelesu gdje je tada nicao Hollywood, novine su u to vrijeme pisale kako nošenje maski izbjegavaju uglavnom slavne osobe strahujući da ih s njima na licu ljudi neće prepoznati u javnosti. Na snazi su bile i kazne: tko je bio uhvaćen bez maske, a nje mogao platiti kaznu od 5 dolara, bio bi poslan u zatvor i do 10 dana. Prodavači cigara žalili su se da zbog maski gube kupce, kao i brijači mušterije. Trgovci su se općenito žalili da im je promet opao jer je sve više ljudi ostajalo kod kuće.
Kada se epidemija španjolske gripe prelila iu 1919. godinu, jačao je i otpor nošenju maski. Na skupu Lige protiv maski u siječnju 1919. u San Franciscu prosvjednici su zahtijevali ukidanje Pravilnika o maskama i ostavke gradonačelnika i zdravstvenih dužnosnika. Na skupu se čulo kako nema znanstvenih dokaza da su maske učinkovite da bi prisilili ljude da ih nose - protuustavno. Kada je obveza nošenja maski na kraju ukinuta, vlasnici barova častili su građane besplatnim pićem, sladoledari su besplatno dijelili sladoled, a pločice su bile puni razbacanih maski, tih "relikvija mukotrpnih mjeseci", kako je tada posao San Francisco Chronicle. Na kraju je španjolska gripa u SAD-u odnijela 675 tisuća života.
'Tko ne nosi masku opasna je ljenčina'
Portal History.com pisao je kako se većina Amerikanaca pridržavala propisanog nošenja maski, dijelom i stoga što je pandemija započela dok su američke trupe još bile u Europi pa su dužnosnici poštivanje mjera predstavljali kao iskaz patriotizma. "Muškarac ili žena ili dijete koji sada neće nositi masku opasna je lijenčina", poručivalo se građanima kako bi ih se motiviralo na nošenje maski.
Gradovi koji su u jesen 1918. donijeli propise o nošenju maski suočavali su se s pobunom manjeg dijela građana. Incidenti su bili rijetki, a najteži je bio zabilježen u San Franciscu kada je jedan službenik Odjela za zdravstvo na ulici ustrijelio čovjeka koji je odbio nositi masku, a usput i dvojicu prolaznika. S druge strane, glavešinama se gledalo kroz prste pa su tadašnje novine objavile fotografije s jednog boksa na kojem su u javnosti bile nekolicina kongresmena, sudaca, službenika gradskog ureda za zdravstvo te sam gradonačelnik, a svi bez maski. Na njih nitko nije pucao, nisu morali u zatvor, a gradonačelnik je od svih spomenutih platio najmasniju kaznu u iznosu od 50 dolara.
Lockdown i zaštitne maske - već viđeno i prije stotinu godina
Nije se ni znalo da je pandemiju izazvao virus
Kada je izbila pandemija španjolske gripe, zdravstveni stručnjaci bili su uvjereni da ju je uzrokovala bakterija. No čak i da su znali da je krivac virus, to ne bi bilo od velike pomoći jer antivirusni lijekovi tada još nisu postojali, a ni cjepivo protiv gripe nije bilo razvijeno. Diljem SAD-a i svijeta pozatvarana su kazališta, kina, crkve i druga javna mjesta, a sahrane su bile ograničene na samo 15 minuta. Od ljudi se tražilo da nose maske, obično izrađene od tkanine, a onima koji su to odbijali bio je zabranjen pristup u javni prijevoz, urede i druga javna mjesta. U nekim zemljama čak je zakonom bilo zabranjeno kihanje i kašljanje u javnosti. S druge strane, preporučivalo se grgljanje mješavine natrijevog bikarbonata i borne kiseline, čišćenje nosa solju te jedenje luka uz svaki obrok.
Tek tridesetih godina prošloga stoljeća otkriveno je da su izvor španjolske gripe zapravo bili virusi, a ne bakterije. Do kraja sljedećeg desetljeća, Jonas Salk i Thomas Francis razvili su prvo cjepivo protiv virusa gripe. Prestankom pandemije španjolske gripe maske su otišle su u povijest, kao i antimaskeri… I bili su ondje sve do ove pandemije, čitavo stoljeće kasnije.
