Muškarac, vjerojatno rob u rimskoj Engleskoj, umro je brutalnom smrću nakon što je razapet u trećem ili četvrtom stoljeću nove ere, tvrde arheolozi koji su pronašli njegove ostatke, uključujući čavao zabijen kroz jednu od njegovih petnih kostiju, piše Live Science.
Preminuo je u dobi između 25 i 35 godina, a kosti nogu su mu se istanjile, što ukazuje da je bio "vezan za zid" dugo vremena prije raspeća, rekao je David Ingham, voditelj projekta u Albion Archaeology u Engleskoj koji je vodio iskapanje ostataka. "Mislimo da je bio pripadnik lokalnog domorodačkog stanovništva."
Arheolozi su na groblju s grobovima 48 ljudi pronašli istrošeni kostur muškarca, čiji su ostaci pokazivali znakove da se bavio teškim fizičkim radom. U blizini je tim pronašao svojevrsnu radionicu u kojoj su se cijepale životinjske kosti kako bi se mogla izvući srž koja se, između ostalog, koristila za izradu sapuna.
Koga se razapinjalo?
Inghamov tim proveo je iskapanja prije nego što je izgrađena stambena zgrada na području u Cambridgeshireu. Objavili su nalaze u srijedu (8. prosinca) u časopisu British Archaeology.
Moguće je da je raspeti muškarac bio porobljen te zajedno s drugim ljudima pokopan na groblju, rekao je Ingham za Live Science. Napomenuo je da je 212. godine n.e. rimsko državljanstvo prošireno na sve slobodne ljude koji su živjeli u Rimskom Carstvu i da se raspeće općenito nije vršilo nad rimskim građanima.
Tijekom raspeća čovjeka, ruke su mu bile vezane za križ, a stopala prikovana za zemlju. Ovakav položaj otežava disanje, što ga je vjerojatno ugušilo, rekao je Ingham. Čak i za porobljenu osobu, razapinjanje je bilo rezervirano za "jedan od najtežih zločina", poput pobune ili izdaje protiv države, rekao je Ingham.
Kako je počela praksa razapinjanja
Ovo otkriće jedan je od samo nekoliko primjera pronalaska raspete osobe iz Rimskog Carstva, rekao je Ingham. Drugi primjer, otkriven 1968. godine, iskopan je u grobnici iz prvog stoljeća u Jeruzalemu.
Smatra se da je praksa razapinjanja započela s Asircima i Babiloncima, a koristili su je i Perzijanci u šestom stoljeću prije Krista, kada su žrtve bile vezane za drveće ili stupove; križevi se nisu koristili sve do rimskog doba, izvijestio je Live Science. Rimski car Konstantin I. ukinuo je ovu praksu u četvrtom stoljeću nove ere, prema izvješću iz 2003. u South African Medical Journalu.
