Crna smrt pokosila je 60 posto stanovništva Europe u 14. stoljeću, šireći se brzinom munje od obala Crnog mora do središnje Europe, a posljednje istraživanje je pokazalo da najraniji tragovi te pandemije potječu iz Laiševa u području Volge, u Rusiji, prenosi časopis Science.
Iako su već povijesni dokumenti prvu pojavu kuge zabilježili 1346. u ruskoj regiji donje Volge, znanstvenici nisu znali je li uvelike zarazan soj bakterije Yersinia pestis, koji je izazvao smrtonosnu pandemiju, potekao iz jednog izvora ili je u Europu kuga stigla u više navrata, s putnicima koji su bili nositelji raznih sojeva kuge iz različitih dijelova drevnoga svijeta.
Međutim, nakon analize 34 prastara genoma Yersinie pestis iz zubi ljudi pokopanih na 10 mjesta diljem Europe od 14. do 17. stoljeća - uključujući i masovnu grobnicu u Toulouseu, u Francuskoj - znanstvenici s njemačkog instituta Max Panck su zaključili da najraniji dokazi pandemije kuge smještaju izvorište te smrtonosne pošasti upravo u Laiševo u Republici Tatarstan, dijelu Ruske Federacije.
Mogla je doći i iz zapadne Azije
Znanstvenici su utvrdili da je soj Y. pestis predak svim ostalim genomima koje su proučavali, razlikujući se samo po jednoj mutaciji od sojeva koji su prouzročili Crnu smrt u Europi, objavili su znanstvenici u časopisu Nature Communications.
To i dalje ne znači da je područje Volge bilo 'ground zero' za Crnu smrt jer je bolest mogla doći i iz nekog područja u zapadnoj Aziji, gdje znanstvenici tek trebaju proučiti uzorke DNK Yersinie pestis.
Domaćini su bili glodavci?
Ono u što su znanstvenici sigurni jest da jednom kada je kuga stigla u Europu, za Crnu smrt je od Italije do Ujedinjene Kraljevine odgovoran jedan soj bakterije. Taj je soj stvorio ostale varijante Y. pestisa koje su izazvale povremena izbijanja kuge od kasnog 14. stoljeća pa sve do 18. stoljeća.
To ukazuje da se bakterija očuvala lokalno u Europi, možda kod glodavaca kao domaćina, te je razvila razne sojeve koji su prouzročili kasnije epidemije.
