Ljudi već godinama pokušavaju kuhati piletinu šamarajući je, nakon što su saznali da fizika kaže kako je to moguće. Sada je jedan youtuber to napokon postigao. Svojedobno je netko na Redditu postavio pitanje: "Ako se kinetička energija pretvori u toplinsku, koliko snažno moram pljusnuti piletinu da je skuham?"
Iako ovo očito jest glupo pitanje, ujedno je i najbolje pitanje koje je internet ikad čuo. Profesor fizike Parker Ormonde napravio je računicu i podijelio je na Facebooku.
"Formula za pretvorbu kinetičke u toplinsku energiju glasi: 1/2mv2 = mcT. Prosječna ljudska ruka teži oko 4 kg, prosječni šamar ima brzinu od 11 m/s, prosječno pile teško je 1 kg i ima specifičan toplinski kapacitet od 2720 J/kg*c. Pretpostavimo da piletina mora doseći 205Celzijevih stupnjeva kako bismo je smatrali kuhanom", objasnio je.
S time na umu, profesor je došao do precizne brojke i na kraju zaključio: "Da biste piletinu skuhali u jednom šamaru, morali biste je ošamariti brzinom od 1665,65 m/s."
Ali pritom bi se skuhala i ruka
To je prilično veliko pitanje s obzirom na to da se Zemlja okreće brzinom od oko 1600 kilometara na sat, što je čini nesposobnom da pljusne svoj put do pečenja. Postoje i drugi problemi s kuhanjem piletine jednim udarcem, kao što pokazuje ova 3D simulacija na Twitteru.
Kad biste piletinu dovoljno snažno ošamarili da je skuhate, ona bi se raspršila po zidovima, a pritom biste i skuhali i vlastitu ruku. To će vam, u kombinaciji s lomljenjem kostiju ruku i istjecanjem krvi, vjerojatno otežati daljnju pripremu priloga i salate.
Budući da se još uvijek nije našao dobrovoljac koji je spreman žrtvovati svoju ruku radi ručka, postavilo se pitanje je li moguće nekoliko tisuća puta lagano ošamariti piletinu i tako je skuhati.
Kako je prevedena kinetička energija tijela jednaka polovici umnoška njegove mase i kvadrata brzine, baš i nije lako ošamariti piletinu 1666 puta pri brzini od 1 m/s. Imate i problem što se između šamara piletina hladi, što znači da vaši udarci moraju biti u vrlo brzom slijedu.
Trebalo bi 23.034 prosječna šamara
Što se tiče normalnih šamara, pod pretpostavkom da biste ih mogli isporučiti nevjerojatnom nadljudskom brzinom, trebalo bi ih biti još puno više.
"1 prosječni šamar generirao bi porast temperature od 0,0089 Celzijevih stupnjeva", izračunao je Ormonde. "Za kuhanje piletine trebalo bi 23.034 prosječna šamara."
To je apsurdan broj šamara kad već imamo kuhinjsko pomagalo koje se zove pećnica. Ipak, ljudi su pokušali, i strojevima i drugim metodama varanja koje imaju tu prednost što u tom procesu nećete skuhati i meso na svojoj ruci.
Kao što možete vidjeti u videozapisu, šamaranje je, prema svim pravilima svemira, podgrijalo piletinu. Međutim, logika šamaranja piletine često je značila da se meso raspadne daleko prije nego što se skuha. Kao što autor kaže u videu, "ovdje je nekad bila piletina, a sada postoji samo jedna šupljina".
Napokon dokazano: Moguće je!
Youtuber Louis Weisz odlučio je kako neće biti poražen i od tada je počeo uvježbavati ovu vragoliju. U novom videu pokazao je da je ipak moguće skuhati piletinu šamaranjem, uz nekoliko ugađanja svoga stroja, koji sada naziva "šamaračem mesa 9001". Njegov šamarac povlači udarce kako ne bi u potpunosti uništio piletinu, a pritom je šamara nevjerojatnom brzinom.
Piletina je stavljena u vrećicu kako bi se riješio problem gubitka topline, kao i onaj raspršivanja po sobi. Također je odlučio meso kuhati dulje na nižoj temperaturi, kako bi ga pasterizirao bez potrebe da ga podiže na nedostižno visoke temperature. I, uspjelo je! Trebalo je oko 135.000 šamara i osam sati za postizanje cilja, ali vrijedilo je.
Eksperiment s puretinom iz 1987.
Ideja o kuhanju piletine bez gnjavaže s krajnjom pogodnosti koju nudi pećnica, postojala je mnogo prije interneta. U znanstvenijoj studiji iz 1987. godine (iako očito uglavnom radi zabave), fizičari sa Sveučilišta Ohio istraživali su kuhanje piletine s potencijalnom energijom.
"Kada se objekt spusti s visine, njegova se potencijalna energija pretvara u kinetičku energiju. Nakon udarca o zemlju, ta se kinetička energija pretvara u toplinu", pišu u svom radu. "Ako je promjena visine dovoljno velika, mogu se stvoriti značajne količine topline. Svakodnevni zadaci poput kuhanja mogu biti sigurni, jednostavni i energetski učinkoviti."
Logično, uzeli su puretinu od 11,3 kilograma, odnijeli je na deseti kat upravne zgrade i bacili je, prije nego što su izmjerili temperaturu mesa. Taj su postupak ponovili 72 puta u šest sati s istom puretinom, prenosi IFL Science.
Eksperiment je zaustavljen kada je znanstvenicima ponestalo snage, no iz svojih mjerenja ekstrapolirali su da bi ovom metodom meso doseglo 204 Celzijeva stupnja za samo 46 sati, a nakon kušanja izjavili su da je meso bilo "vrlo nježno".
