Među 26.000 zvijezda pronađena je jedna pod nazivom SMSS J200322.54-114203.3 sa sastavom kakav dosad još nije viđen. Njena neobična kombinacija elemenata ukazuje na to da je nastala iz vrste eksplozije koju su astronomi predvidjeli samo u teoriji, ali je nikada nisu vidjeli, a poznata je kao magneto-rotacijska hipernova, piše IFLScience.

Kao što i samo ime govori, hipernove su moćnije čak i od supernova, jer oslobađaju oko deset puta više energije. One su vrlo rijetke, no nekoliko ih je pronađeno u prilično udaljenim galaksijama. Znanstvenicu se nadaju da će zvjezdani sustav Eta Carinae jednog dana biti bolje vidljiv.

Doktor Chiaki Kobayashi sa Sveučilišta Hertfordshire i njegov tim i s Australskog nacionalnog sveučilišta u časopisu Nature najavili su otkriće zvijezde koja je izgledala kao feniks u oreolu Mliječne staze.

Zvijezda SMSS J200322.54-114203.3 uočena je teleskopom SkyMapper, a njen kemijski sastav ima četiri neobične značajke. Ona se brzo okreće te je nastala u najranijim počecima Mliječne staze, a zatim je postala hipernova. Njena starost naznačena je izuzetno niskom koncentracijom željeza, u odnosu na vodik, 3.000 puta nižom nego na Suncu.

Odgovor na najveće astronomsko pitanje

Budući da se željezo proizvodi stapanjem ugljika u zvijezdama velike mase, a zatim distribuira kroz galaksiju kad zvijezda umre, samo bi zvijezda koja je nastala u najranijim danima svoje galaksije mogla biti toliko anemična. Također, zvijezda J200322.54-114203.3 bogata je teškim elementima poput urana i cinka. Smatra se da te elemente u velikim količinama stvaraju samo dva procesa: eksplozije supernove i spajanje neutronskih zvijezda.

Kobayashi i njegov tim smatraju da je kod J200322.54-114203.3 vidljivi spektralni otisak mnogo bliži doista ogromnoj supernovi. "Velika količina cinka definitivan je znak hipernove", rekao je dobitnik Nobelove nagrade, profesor Brian Schmidt.

Mogle bi se pojaviti i druge zvijezde poput J200322.54-114203.3, ali mnoge će od njih živjeti i umrijeti puno prije nego što će ih ljudi moći vidjeti. Krhotine hipernove često će se miješati s ostacima običnijih supernova i galaktičkog plina, ostavljajući signal preslab da bismo ga mogli otkriti.

Ovo otkriće moglo bi biti važno za odgovor na jedno od najvećih astronomskih pitanja: potiču li teški metali, koji imaju veliku važnost za tehnološko društvo, uglavnom od hipernova ili od sudara između neutronskih zvijezda.