Takozvana pasivna imunizacija je tretman u kojem se krvna plazma uzima od osoba koje su se oporavile od Covida 19 i daje onima koji ne mogu sami razviti antitijela s kojima bi se organizam izborio protiv virusa.
Za DW su o ovoj temi govorili Marija Gnjatović, znanstvena suradnica na Institutu za primjenu nuklearne energije i profesor Erhard Seifried s frankfurtskog Instituta za transfuziju krvi i imunologiju.
„Kandidati za donaciju plazme su isključivo pacijenti koji su razvili visoku razinu efikasnih antitijela nakon infekcije, što nažalost nije uvijek slučaj”, objasnila je Gnjatović. Prema njenim riječima, visoka razina antitijela ne podrazumijeva automatski i njihovu učinkovitost u borbi s virusom, ali je svakako bolja šansa ako je ta razina visoka.
Ono što još uvijek nije poznato je odgovor na pitanje razvijaju li pacijenti sa simptomima Covida-19 manje ili više antitijela od onih bez simptoma. Prema dosadašnjem istraživanju frankfurtskog Instituta za transfuziju krvi, postoje pacijenti koji su imali jake simptome, ali su slabo razvili antitijela. S druge strane, bilo je pacijenata koji nisu imali simptome, a razvili su snažna antitijela. Na ovom Institutu se trenutno utvrđuje imaju li težina bolesti i vrste simptoma neki utjecaj na stvaranje antitijela u organizmu.
Profesor Seifried je istaknuo da se na ovaj vid liječenja gleda kao na „paket pomoći u izvanrednoj situaciji, kada nemate lijekova i cjepiva” i dodao da ništa ne može zamijeniti aktivnu imunizaciju koja bi se postigla cijepljenjem. Ono što je sigurno jest da se ovom terapijom ne mogu masovno liječiti pacijenti.
„Ova terapija se pruža samo teško oboljelim pacijentima čiji organizam ne može sam razviti antitijela“ kaže Gnjatović.
Potrebne su kliničke studije
Iako je u zemljama poput Njemačke, Kine, SAD-a i Južne Koreje na manjem broju pacijenata već utvrđeno da je tretman krvnom plazmom doprinio njihovom oporavku, potrebna su detaljna klinička ispitivanja kako bi se utvrdila stvarna učinkovitost ove terapije.
Na frankfurtskom Institutu za transfuziju krvi započeta je prva takozvana prospektivna kohortna studija na svijetu čiji je cilj ispitivanje učinkovitosti krvne plazme u liječenju teško oboljelih. Od dvije skupine pacijenata zaraženih koronavirusom jedna će primati krvnu plazmu s antitijelima protiv korone, a druga samo lijekove koji se trenutno primjenjuju radi ublažavanja simptoma bolesti.
„Terapija krvnom plazmom može imati i neželjene učinke poput alergijskih reakcija, a može se dogoditi i da pacijent jednostavno ne reagira na terapiju”, objasnio je profesor Seifried i naglasio da će studija doprinijeti razumijevanju imunološkog odgovora organizma, koji predstavlja ključ u daljoj borbi protiv pandemije koronavirusa.
U Srbiji će također biti organizirana klinička ispitivanja na Institutu za transfuziju krvi.
Imunitet da – ali koliko dugo?
Krvna plazma, međutim, ne služi samo za liječenje oboljelih, već ima i izuzetnu važnost za utvrđivanje razvoja imuniteta protiv koronavirusa. Znanstvenici sada obavljaju opsežna istraživanja koja bi trebala utvrditi koliki postotak ljudi gradi imunitet i koliko on traje.
Gnjatović je istaknula da su ranija ispitivanja na osobama koje su oboljele od SARS-a i MERS-a, koji su iz iste obitelji koronavirusa kao i SARS-CoV-2, pokazala da se imunitet stvara za razdoblje od dvije pa čak i do pet godina.
„Neki virusi stvaraju dugotrajni imunitet, ali postoje određeni virusi koji stvaraju imunitet samo na određeno vrijeme, poput virusa gripe. Kod drugih virusa se stvaraju antitijela koja nisu u stanju obraniti organizam od virusa, što je slučaj s HIV-om”, rekla je Gnjatović.
Ona ističe da je mišljenje cjelokupne znanstvene zajednice da će se kod SARS-CoV-2 imunitet razviti makar na par mjeseci do godinu dana, što je potvrdio i profesor Seifried.
Najsigurnija je domaća proizvodnja testova
Institut za primjenu nuklearne energije u Zemunu najavio je da će za nešto više od mjesec dana započeti proizvodnju takozvanih ELISA testova, kojima se može utvrditi ukupna nazočnost antitijela u krvi.
„Od svih testova naše iskustvo pokazuje da su ELISA testovi pouzdaniji od brzih testova, koji izgledaju kao testovi za trudnoću. Ti testovi nemaju mogućnost utvrđivanja visoke ili niske nazočnosti antitijela, a ELISA testovi to mogu. To nam je važno da bismo razumjeli imunološki odgovor”, objasnila je Gnjatović.
Ona je istaknula kako najvažniji razlog za razvijanje domaćih testova leži u činjenici da kod testova iz inozemstva nije zajamčena njihova pouzdanost. „Ako je netko preležao neki drugi koronavirus, može se dobiti lažno pozitivan rezultat ako imate loš test”, rekla je Marija Gnjatović.
