Nikad više mogućnosti i aktivnosti, a nikad jači osjećaj da smo negdje 'falili'. Je li i to još jedan u nizu bullshita?
U trećoj epizodi podcasta "Somersby Timeout From The Bullshit", studenti Lina i Roko ugostili su Borisa Miševića, nekad RTL-ovog reportera, sada autora, kreativnog producenta i urednika projekta "Na terenu s Borisom Miševićem"
Ako postoji jedna stvar koju je moderna tehnologija uspjela pretvoriti u sport, onda je to uspoređivanje vlastitog života s tuđim. Dok skrolamo kroz tuđa putovanja, karijerne uspjehe, veze, hobije i životne prekretnice, nije teško zaključiti da svi oko nas nekako stižu svugdje, rade sve (i uvijek znaju što rade!) i pritom se odlično zabavljaju.
Naravno, to je uglavnom bullshit.
Upravo zato su se u trećoj epizodi podcasta "Somersby Timeout From The Bullshit" domaćini Lina Trninić i Roko Vojinović uhvatili u koštac s temama koje mnogima stvaraju nepotreban pritisak: FOMO-om, uspoređivanjem s drugima, velikim životnim odlukama i vječnim pitanjem postoji li uopće neka formula za dobar život ili svi samo improviziramo dok se pretvaramo da znamo što radimo.
Sugovornik za takav razgovor bio je Boris Mišević, donedavni RTL-ov reporter koji je zbog posla proputovao tisuće kilometara, razgovarao s bezbroj ljudi i iz prve ruke vidio koliko različitih načina postoji za živjeti život. A upravo zato imao je što reći o ideji da negdje postoji jedna ispravna odluka, jedan pravi put ili nešto važno što nam stalno izmiče.
Prva tema bio je famozni FOMO, odnosno "fear of missing out", osjećaj da uvijek postoji nešto bolje od onoga što trenutno radimo. Ili, prevedeno na jezik svakodnevice, uvjerenje da su svi negdje na boljem mjestu, na boljem putovanju, u boljoj vezi ili na boljem poslu nego mi.
"Nema propuštenih stvari. Život nije mjerljiv u tom smislu. U redu je preispitivati vlastite odluke, ali nije dobro žaliti za nečim što je navodno propušteno jer si tako samo stvaraš problem", poručio je.
Složili su se da je FOMO, bez obzira na to koliko je netko spreman riskirati ili izlaziti iz zone komfora, u konačnici jedan veliki bullshit.
Konstatna produktivnost kao novi oblik pritiska
Razgovor se potom prebacio na još jednu modernu boljku, možda čak i opsesiju da svaki trenutak u životu mora biti maksimalno iskorišten, ispaniran i posvećen produktivnosti.
Boris je priznao da je i sam prolazio kroz takva razdoblja, osobito dok je radio u informativnom programu gdje nije želio propustiti nijednu veliku priču.
"Ne žalim ni za jednim danom. Ali kada radiš u informativnom programu, kada se događa bitna situacija, breaking news, ne želiš da se dogodi neka bitna stvar, a da ti nisi tamo", objasnio je svoju perspektivu, dodavši da mu sada, kada radi na vlastitom projektu "Na terenu s Borisom Miševićem", svakodnevica ipak drugačije izgleda.
Na to se nadovezalo pitanje gdje je granica između zdravog razvoja i pretjerivanja. Roko je kao primjer naveo vlastiti život. Uz studij, radi studentski posao na platformi Voyo, svira bubnjeve i putuje, ali je svjestan da nijedna od tih aktivnosti ne smije postati toliko iscrpljujuća da ugrozi sve ostalo čime se bavi. "Ponekad mi se dogodi da se čujem s nekim, njemu ide bolje, i čini mi se da ne radim dovoljno", priznao je.
Tko kaže da se sve mora riješiti do tridesete?
Kao da sve prethodno nije dovoljno, postoji još jedan bullshit koji prati gotovo cijelu generaciju. Onaj koji kaže da sve ključne korake u životu moraš odigrati savršeno još u dvadesetima.
Obrazovanje, karijera, obitelj... Kao da postoji nepisano pravilo prema kojem sve važne životne planove i odluke moraš osmisliti i donijeti do kraja dvadesetih. U suprotnom vrlo brzo počinju pitanja poput: "A što ti čekaš?" Kao da kod ulaska u tridesete kreće odjava programa.
"To je teški bullshit", odmah je rekao Boris. "Život ima svoje faze i one su sve bolje i bolje", dodao je, kazavši da su za njega osobno najbolji dani došli s četdesetima.
"Zašto su četrdesete najbolje? Zato što smo u dvadesetima i tridesetima naučili puno stvari. I da se ne nerviramo oko ovog ili onog. I da uživamo u mnogo toga što smo dobili na dar. I kad je vrijeme za uživanje, a kad je vrijeme kada treba 'povući' za posao. To je taj, ajmo reći, balans", objasnio je svoje viđenje.
"Puno toga u našim životima i puno stresa koji stvaramo sami sebi oko raznih postignuća je zapravo bullshit", zaključila je Lina na kraju, dodavši da je najbitnije da se malo opustimo, da imamo vremena za sebe pa da možemo uživati, u između ostalog, u još jednoj epizodi podcasta "Somersby Time Out From The Bullshit"!
Sadržaj je nastao u suradnji RTL native tima i partnera Carlsberg Croatia.