SVI BOŽIĆI IVE ŠULENTIĆ: /

od grudanja i iščekivanja poklona pod borom, do dijeljenja najljepših fotografija s prijateljima

Image

“Dolove i brijeg, zabijelio je snijeg” nekada je bila stvarnost, a ne utopija.

12.4.2019.
12:12
VOYO logo

Već sredinom prosinca mama bi nas zabundavala u buce, skafandere, s debelim (obično bakinim rukama naštrikanim) šalom preko nosića i puštala van na svježi zimski zrak. Dok bismo se mi probijali kroz nanose snijega, gradili snjegoviće, klizali na potoku ispred kuće i grudali, ona je doma pripremala divote koje je otkrivala na Badnjak. Promrzli, rumenih obraščića, brat i ja smo se vraćali u stan i navaljivali da joj pomognemo. Pretpostavljam da otud kreće moj talent za pravljenje slastica – tabala sam to tijesto ručicama kao da nema sutra i inzistirala da ostanu u pećnici još malo da se vide da su pečeni. Naravno, ti tamniji kolačići bili su izloženi na stolu i ponosno sam ih nudila čestitarima. Tijekom tog razdoblja, vadila sam svjetlucave papire kojima su bili omotani rođendanski pokloni, mapu s likovnog i kolaž papir te izrađivala Djeda Mrazove od rola toaletnog papira, zvjezdice i visilice za bor, pahuljice “za na prozor” (što je tati posebno bilo mrsko jer se selotejp kasnije teško skidao sa stakla) i nešto što sa samo ja mogla zvati kuglicama, a koje su visile na jelci koju bi tata unosio na badnje jutro. Tada bi krenulo čišćenje, spremanje, tipična blagdanska hektika, kao da nema sutra i kao da Djed Mraz svoju bijelu rukavicu povlači po mojoj polici ne bi li vidio da je dovoljno čista. U suprotnom – nema poklona!

Nakon što bismo okitili bor i sve fino posložili, zaputili bismo se na polnoćku. Obožavala sam taj ugođaj, iako su lijepe božićne stihove ometale petarde koje su dečki bacali ispred crkve. Nakon toga spavanac i iščekivanje jutra!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image

Foto: Privatni album Ive Šulentić

A jutra! Jutra su bila čarobna… Miris purice zamjenjivao je budilicu i u pidžami bismo brat i ja, tihotapkajući, dolazili do bora i tražili poklone s našim imenima. Koja radost! Koje veselje! “Pa kako je Djedica znao što želim? Najbolji je!” U stanu toplo, isprepleteni mirisi, Kićo Slabinac u pozadini i slavlje kreće… Što god da sam dobila, bilo je najljepše i najvrednije što sam imala – od Barbie lutke koju sam dugo priželjkivala do novih novcatih buca za koje nisam ni znala da mi trebaju, a tako su dobro došle. Poslijepodne bismo išli do djeda i bake, a potom bismo se nalazili s ostatkom familije na Trgu, divili ogromnom boru s licitarskim srcima, pošli u Katedralu pomoliti se i obići jaslice i onda – tradicionalno – na grijanje uz toplu čokoladu. Kakav dan!

Sjećam se tih dana s nostalgijom i osmijehom na licu. Doista je sve bilo čarobno, čak i kada su pokloni bili skromni i jelka mala, jer se nije imalo za veću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Danas Badnjake provodim s društvom u gradu i obožavam taj šušur – sretanje ljudi koje nisam dugo vidjela, grljenje i čestitanje, nazdravljanje i smijeh. Volim topline blagdanskih zagrljaja i ozarena nasmiješena lica jer, eto, slavimo, čak i ako je temperaturno proljeće. Slavimo Božić! Ako netko nije u gradu, propušta samo tu toplinu zagrljaja jer se šalju fotke i lijepe želje, dijeli se pomoću tehnologijetrenutak i ljepota istog, sve je dostupnije i nema razloga da nam netko nedostaje, kada nam je tu – na dlanu.

Image

Foto: Privatni album Ive Šulentić

Na dlanu baš kao i dućani u kojima sam već počela nabavljati poklone jer sam se opekla hodajući gradom po najvećoj gužvi, tražeći savršene darove. Sada on-line kupim nešto što nisam znala ni da postoji i već znam da ću tim poklonom izmamiti veliki osmijeh i sreću. Zato i darujemo, zar ne?

Zadnjih godina na Božić već ujutro ulazim u roditeljski dom i vraćam se u djetinjstvo jer mirisi su isti, vrijedne ruke moje majke, odlične kuharice, opet su izradile sve što se zamisliti može i samo je stvar odluke s čim se prvim kreće. Tata je opet unio jelku i lijepo je okitio, lampice blješte, u pozadini opet svira Kićo. Pokloni su tu, a najveće su za dijete u obitelji, moju nećakinju, koja s istim veseljem kao brat i ja nekad, traži baš svoj poklon i s najvećim ga mogućim osmijehom razmata, a mi fotkamo svaku sekundu, da imamo za uspomenu, baš kao što su nekad mama i tata, s aparatom “idiotom” fotkali nas…

Volim blagdane. Volim Božić. Volim tu toplinu i iskreno veselje. Volim se prisjetiti prošlih, a volim proživljavati i ove danas. Jer – Božić je, radujmo se!

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Sadržaj napravljen u suradnji sa Samsung Hrvatska.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
nedelja
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo