Psovanje
Jedino ispod naših oblaka ćeš naći sljedeće rečenice:
- Pas ti je*a mater, kako te volim.
- Pleme ti je*em, kako dobro sviraš.
- A puši ku*ac, odakle ti taj predivni sat?
- Je*em ti mater, glupane jedan glupi, koji ti je ku*ac, jesi ti je*eno normalan idiote? Pa naravno da si lijep.
Psovanje i prijateljstvo. Psovanje i komplimenti. Psovanje i ljubav. Psovanje je naš duh. Naša duša.
Rakija je lijek
Rakijom se peru prozori, rakijom se mažu rane na koži, rakijom se mažu rane na duši... Rakija je svenamjenska tekućina.
Samo je jedno pravilo: 'Kad u sumnji, polij rakijom!' Ako se porežeš i ne znaš što napraviti; polij rakijom. Ako ne znaš s čim se čiste mrlje od vina; polij rakijom (i sodom bikarbonom). Ako ne znaš što napraviti kad te žena ostavi radi muškarca koji ima državni posao; polij rakijom. Pitaj bilo koju osobu u Hrvatskoj koja ima više od 100 godina; 'Kako ste tako dugovječni?'. Odgovor je uvijek rakija. Uvijek.
Kladionica
Samo u Hrvatskoj postoji taj fenomen neke totalno nebitne osobe iz kvarta koja inače samo igra pikado i pije male pive, ali nekako zna za dojavu koju im je izravno dojavio sudac utakmice.
'Stari, imam ti dojavu, kvota 26, iz iksa u jedan!' - reći će on dok ispija svoju šestu pivu i gleda jednim okom u televiziju, a jednim u tebe. 'Znam sudca, zajedno smo bili u osnovnoj u Njemačkoj, znaš kad sam bio mali, pa sam tamo bio, zajedno smo otkrili masturbiranje. I dan danas smo u dodiru.' - reći će on, oblizujući usne jer je Bayern krenuo voditi. No, kad ga upitaš zašto on ne uplati sam sebi tu dojavu jer je zasigurno bolje šutiti o takvim stvarima, on će samo reći 'Ššššš, zato jer si mi ti drag dečko. Zato ti i naplaćujem dojavu samo 200 kuna.'
Svađanje u vezi toga tko časti
*konobar dolazi*
- Ja ću platiti.
- Ne, ne, ja ću.
- Šuti, ajde, ja ću, ti ćeš sljedeći put.
- Ti misliš da se ja zaje*avam? Nemoj da ti puknem šamar. Ja ću.
- Alo, debilu. Je*at ću ti sveako sad izvadiš novčanik.
- Ajde probaj, je*em ti familiju do trećeg koljena, idiote jedan moronski.
*konobar dođe i obojica pruže novčanice*
*jedan udari drugog po ruci i nasilno utrpa novčanicu konobaru u ruku*
- Aj, aj, hvala, ja ću sljedeći put.
- Ma ne brini, prijo.
Kada odemo u inozemstvo, konobari tamo vjerojatno misle da želimo pokrenuti nekakav incident.
Bezimene ulice
Tipična situacija među sjenovitim brdima Hrvatske:
- Skreni tu lijevo, pa onda desno, pa idi pravo, onda skreneš blago ulijevo i kad vidiš onaj ananas što truli na podu već tjednima koje komunalno ne miče, tu skreni desno.
- Zar nije samo lakše da mi daš ime ulice pa unesem u GPS?
- Ne znam kako se zove. Zvala se jednom Cvjetna ulica, pa ulica Stjepana Radića, pa ulica Poglavnika, pa ulica Maršala, pa ulica Zahvalnosti, pa ulica Josi-
- Ok, ok, stani. Je li ono taj ananas?
- Ne, to je neki novi. Skreni ovdje lijevo.
Mijenjamo nazive ulica kao čarape. Nitko više ne zna gdje živi. Svi se orijentiraju po zvijezdama, mahovini i onoj jednoj kanti za smeće na kojoj piše 'Više mesa u bureke'. Nemamo drugog izbora. Dok smo napisali ovu rečenicu, promijenio se naziv ulice o kojoj smo pričali opet. Tome nema kraja.
Žaljenje o državi
A o čemu drugo bi pričali na kavi četiri sata? Bitno da se dime cigarete, igraju listići i škicaju mlade nade uz tu zdravu doza žaljenja o državi u kojoj živimo. Hoćemo li išto promijeniti? Ne. Hoće li nas to zaustaviti da se žalimo? Ne. To je sastavni dio života ovdje. Ako vam se ne sviđa, slobodno se možete žaliti s nama.
Sunčane naočale
Normalni ljudi nose sunčane naočale kad im smeta Sunce. Hrvati nose sunčane naočale iz sljedećih razloga:
Razlog broj 1. Kako drugačije gledat mlade nade?
Nema normalnijeg prizora u našoj maloj zemlji od mladog galeba koji iz skrovite sjenke na terasi kafića škica 'mlade nade'. Nadlijeće nad svojim plijenom kao napaljeni orao u svojim stopostotnim pamučnim gaćicama. Naravno, ovi galebovi samo škicaju, ne djeluju. Dive se ljepoti iz daljine.
Razlog broj 2. Da im policija ne može vidjeti lice.
Jesu li ti ljudi napravili išto krivo? Ne. Zašto onda kriju lice od policije? Ne znamo.
Razlog broj 3. Izgledaš kul.
Kad ne nosim naočale svi primjete da mi je jedno oko za centimetar niže od drugog. Djeco, nemojte se drogirat.
Kruh sa svim
Od svih naših malih mucica i sitnica, diktatorska ruka kruha za stolom je strancima najnejasnija. I nama je, pa zamislite tek koliko je njima to čudno.
Kruh uz meso, kruh uz juhu, kruh uz tjesteninu, kruh uz kruh, sami kruh; sve najnormalnije kombinacije u Hrvatskoj. Kada te netko ponudi kruhom za stolom, a ti kažeš 'Neću hvala, ne jedem kruh', ljudi te gledaju kao da si upravo rekao da ne želiš ići u inozemstvo. Ne žele te pitati jesi li normalan, pa odaberu pitanje najbliže tome - 'Jesi ti odavde, mali?' U tom trenutku, postoji samo jedan dobar odgovor - 'Ne, ne, od Ante sam.' na što će se svi grohotom nasmijati i onda se možete opustiti. Na neko vrijeme. Dok ne saznaju.
Cuganje nekoliko dana za redom iliti življenje po onoj staroj 'klin se klinom'
U drugim zemljama ljudi koriste poprilično jaka opojna sredstva da bi mogli partijati nekoliko dana za redom. Hrvatima je potreban gemišt (ili piva) i rakija da 'presječe'. To je sve. Duo dynamico. Odakle nam ta nadnaravna sposobnost koju drugi ne posjeduju? Legenda kaže: 'Ne pitaj glupa pitanja i probaj ovaj orahovac iz 2007. godine.'
Vječno studiranje
'Poštovani profesore Ljubić,
Ne mogu doći na kolokvij jer mi se rađa unuka. Hoće li biti popravni?
Lijep pozdrav,
Šime'
Lik izgleda kao albino šišmiš koji ima problema s opojnim sredstvima, no i dalje je redovan na fakultetu. Nikome nije jasno zašto i dalje studira pošto ima djecu, unuke, stalni posao i članstvo u hrvatskoj stranci umirovljenika, ali eto. Ovdje je neke stvari bolje i ne upitkivati.
