Spavam u boravku uz nosivi zid ...
"Potres me probudio iz sna (bila sam solo u stanu) i to sam prvo cula stravican zvuk kao da je pala atomska bomba, a potom je tek krenulo ljuljanje. Znam da sam iskocila iz kreveta, sokirano upijala taj zvuk i mislila si 'ovo nije normalno, ovo nije normalan potres'. U trenu kad se sve to dogadjalo ja sam jos bila donekle ok, mozak mi je radio, spremala sam nabrzinu stvari i prvu pomoc u torbu, i cak mela zbuku koja je otpala sa zida koji je popucao, zbilja ne znam odakle mi ta hladnoca i stalozenost, ali eto, valjda je i to neki vid reakcije na stres. No, veselje je pocelo u narednim danima, i traje jos uvijek, tu noc sam se potpuno psihicki slomila i sjecam se da sam zaspala uplakana kriveci samu sebe zbog 'krive' reakcije buduci da nisam odmah istrcala van vec petljala po kuci umjesto toga. [�] Priznajem da su me korona upute o ostanku kuci totalno zbunile i napravile mi kratki spoj u mozgu tog trenutka i potpuno sam bila zanemarila urge da istog trena pobjegnem. Nije mi svejedno ni danas, trzam se na svaki zvuk jer ga ne mogu izbiti iz glave, ali doslovno brutalno protrnem cim cujem neki kamion ili bilo sto slicno grmljavini, i mislim da to nikada vise nece prestati. Uglavnom gori mi je puno ovaj psihicki after party od samog potresa. [�] I da, nisam spavala u spavacoj od tada, jer je iznad kreveta ormar-most. Spavam u boravku uz nosivi zid", rekla je Martina Galjan Matković .