Ovo ljeto pamtit ćemo za života. Nikad ujedinjeniji - u tuzi, ali i sreći.

Koliko smo se veselili kada su naši Vatreni osvojili srebro zlatnog sjaja, toliko smo se plakali kada je preminuo jedan od najboljih glazbenika ovih prostora.

Tisuće ljudi na dočecima i slavlja do dugo u noć, tisuće ljudi na ispraćaju Oliveru Dragojeviću i njegove pjesme u svakom kafiću, u svakom kutku Hrvatske.

Protekla tri tjedna zajedno smo plakali od sreće koliko i od tuge. Zajedno.

Tome se ne mogu načuditi turisti kojih je, prema statistikama, nikad više: ne mogu vjerovati kako smo ujedinjeni, kako brzo organiziramo prekrasne dočeke, ali i ispraćaje i kako smo danima svi kao 'jedan'.