Liječnike i policajce često znaju nervirati serije i filmovi koji prikazuju njihove poslove i postupke tijekom spašavanja života, operacija, odnosno pronalaska zločinaca, forenzičkih istraga, piše Slobodna Dalmacija.  

Dr. Annie Oniishi koja je specijalizirala opću kirurgiju dala je svoje mišljenje o doktorima i medicinskom osoblju iz poznatijih serija i filmova. Konkretno je komentirala film "The Abyss" :

'Pravilo broj jedan spašavanja života je da se pacijenta kojeg se oživljava ne pljuska i ne viče na njega. Vikanje i bodrenje pacijenta nikad nije vratilo u život.'

Slično je komentirala za seriju 'Shameless':

'Ako pacijent ima neki neurološki problem i ne može se probuditi, imamo druge metode, a to ne uključuje pljuskanje '

Dr. Oniishi komentirala je film 'Spies like us' u kojem se radila apendektomija:

 'Trebate dvoje ljudi da se ukloni slijepo crijevo, nije mi jasno zašto je njih 25 u toj sobi. Druga stvar - taj abdomen je dlakav. Sve dlake moraju se maknuti prije nego što i pomislimo početi operirati.'  

Za film 'Pulp fiction' i činjenicu da je Umi Thurman prvo stalo srce, pa opet proradilo, ima iduću primjedbu:

'Oni se svađaju oko toga tko će dati injekciju adrenalina u srce, gube dragocjeno vrijeme. To se tako ne radi'

Imala je i sitne primjedbe za film 'Mamurluk' u kojem govori kako se pacijent ne smije pregledavati pred drugim pacijentima jer se tako krši privatnost.

Dr. Miho Sušić, voditelj medicinsko prijavno-dojavne jedinice Hitne pomoći, kaže da ima dobrih serija koje realno prikazuju njegovu profesiju, ali ima i puno pretjerivanja.

'Kad se pojavi ravna crta na EKG-u koja pokazuje da nema apsolutno nikakvog srčanog ritma onda glumci - doktori krenu "tući" pacijenta strujom iz defibrilatora i svaki put ga vrate iz mrtvih. To me stvarno nekad naljuti, posebno jer se ta scena koja nema veze s postupkom oživljavanja konstantno ponavlja u stotinama serija i filmova. Toga nema u medicini, strujom i adrenalinskim injekcijama se popravlja slabi i poremećeni ritam koji je doveo do manjka kisika u mozgu i poremećaja svijesti. No, stvarno ne znam jesu li liječnici ikada vratili nekoga iz mrtvih nakon što je na ekranu EKG-a bila ravna crta i odmah udar strujom bez vanjske masaže srca i intravenskog ubrizgavanje medikamenata. Srce koje je stalo je stalo i neće ga pokrenuti nikakva struja preko elektroda. Također, i narkoman vidi da krivo i pod lošim kutom glumci medicinski tehničari umeću igle u žile. Ali ima i dobrih primjera. U seriji "Hitna služba" i "Dr. House" se vidi da su imali savjetnike, pa ne vidim greške. Jedino, tu su uvijek neke ekstremne situacije i pretjerivanja, ali to je ipak serija i mora privući gledatelja'

Što je s policajcima?  Antun Novoselović je bio načelnik krim policije PU zadarske, i često gleda serije i filmove. Također, zvali su ga da savjetuje domaće redatelje kako snimiti kvalitetan kriminalistički film. Novoselović je hvatao lopove, ubojice, nasilnike, pa može iz prve ruke reći je li i u kojoj mjeri serije griješe u opisivanju policijskog posla.

'Pa ono što zamjećujem je da nekada krivo drže pištolje u rukama. A i ti njihovi pištolji ispucaju stotine i stotine metaka, pucaju praktički beskonačno, što je dakako nemoguće. Također, na policajca nekad puca deset kriminalaca, uperili su u njega automatsko oružje iz blizine i ama baš ga svaki metak promaši. A onda policajac puca i ubije sve zlikovce. To mi je presmiješno. Zatim, upuštaju se u potjere koje ne postoje u realnom životu, policijska auta prestižu kolone, ograde, doslovce lete... Također, detektivi prelako dolaze do počinitelja, preskaču se neke bitne policijske metode pronalaska i krivac im praktički padne u krilo, piše Slobodna Dalmacija .

Kada policajac dođe na mjesto događaja onda su najvažniji tragovi, a nekad je do tragova teško doći ili ih nema. No, u serijama poput CSI uvijek, ali baš uvijek ima kvalitetnih tragova, uvijek nekoga nađu u bazi i riješe slučaj. Imao sam i ja slučajeva da smo odmah pronašli kvalitetan trag, bilo otisak prsta ili DNK i ubacili ga u sustav i maltene isti dan našli počinitelja, ali to je jako rijetko. Također, policajci u serijama i filmovima su praktički superljudi nadnaravnih mogućnosti, a to nažalost nije tako u realnom životu'- kaže Novoselović.

Ipak, svi znamo da pravi život nema veze s onim na ekranu.