Dogodilo se nešto neočekivano. Svjetsko čudo, rekli bi mnogi. Nakon godina i godina ratovanja, sastali su se predsjednici Južne i Sjeverne Koreje (Moon Jae-in i Kim Jong-un) s ciljem da između tih dviju enormnih zemalja konačno uspostave mir. Grlili su se, ljubili i dizali ruke u zrak kao pravi pobjednici. Dogovorili su se i da će prestati s neprijateljskim propagandnim akcijama na zemlji, u zraku i na moru.

S druge strane, u ne toliko velikim zemljama (ali nama bitnijima), nastavlja se verbalni rat. Nakon što je Šešelj ponovno palio hrvatsku zastavu, srpski predsjednik Aleksandar Vučić nedavno je izjavio kako se Srbima cijeli svijet smije i  dodao:

"Možda je bolje da samo šutite i pustite ih da rade što hoće i to je to. Ako ništa, bar da ne mogu da nam govore 'isti ste svi, nema razlike među vama'. Neka se svađaju sa Slovencima i Crnogorcima oko granice, s Mađarima oko Ine... Mi da se nekako sklonimo po strani" ..iako je samo nekoliko dana prije toga obećao da čitavih 100 dana neće komentirati odnose s Hrvatskom, vjerojatno zbog boljih odnosa za ulazak u Europsku uniju. Što će tek biti i što će sve reći Vučić kad krajem svibnja tih 100 dana istekne?

I što, onda,  znače ruke pomirenja i kiseli osmijesi? Kod nekih su iskreni, a kod drugih...