Arheolog Dubravko Jakovljević iz Dubrovnika svoju priču sa srednjovjekovnim kartama živi već 16 godina. Priča koja je započela kao studentski posao tijekom ljeta u Dubrovniku se razvila u veliku ljubav i strast koja mu je postala posao, ali posao s nepresušnim idejama, slobodom odlučivanja i izazovima.
Dubravka i njegovu zaručnicu i spisateljicu povijesne fantastike, Tanju Radman je spojila upravo njezina knjiga u Dubrovniku. Oboje imaju iste interese, povijest, koja se proteže kroz sve poslove kojih se dotaknu.
Nedavno su otvorili trgovinu svog brenda AEterna, ručno rađenih replika povijesnih karata i umjetnina u Zagrebu, u Tkalčićevoj ulici, a želja im je proširiti se i u Istri. Ono za što se slažu je da su autentični, rade motive koji su povezani s određenom lokacijom te sve rade sami, od karata, dizajniranja etiketa i loga. Dubravko radi i grafičko uređenje te lektorira Tanjine knjige.
S mladim parom smo uživo popričali o tome kako je nastala priča o proizvodnji srednjovjekovnih karata, o interesu Hrvata za njih, njihovoj suradnji s muzejima, kao i skorašnjoj mogućnosti ponude prakse studentima povijesti, arheologije i povijesti umjetnosti.
NET.HR: Kako ste ušli u svijet srednjovjekovnih karata? Kada je počela njihova proizvodnja?
DUBRAVKO: Priču s kartama su započeli 2005. godine moji prijatelji Mirko i njegova žena Lana iz Dubrovnika. Oni su otvorili 2005. godine, a ja sam im se pridružio 2006. godine kao prodavač. To mi je tada bio ljetni posao, šetali smo u renesansnim kostimima po Stradunu i prodavali iz košare. Meni je to bio super posao jer sam kasnije studirao arheologiju i etnologiju. Također sam s njima svako ljeto bio i u renesansnoj udruzi.
Prije pet godina je Mirko odlučio promijeniti branšu te smo se moja zaručnica Tanja i ja dogovorili da ćemo otkupiti od njega cijeli posao te smo ga tako Tanja i ja preuzeli i otvorili obrt na njezin rođendan. Tako da je to priča koja traje već 16 godina.
NET.HR: Koliko se danas razlikuje proizvodnja i Vaša ponuda od one prvotne Vašeg prijatelja i suradnika Mirka? Na što ste se opredijelili?
DUBRAVKO: To je na početku malo drugačije izgledalo jer je trebalo vremena da se istraži tehnika na koji će se način izrađivati karte kao i pronalazak lokacije za prodaju u Dubrovniku. Mirko i Lana su se tada više bazirali na srednji vijek i renesansu. Razlika je ta što smo mi kasnije proširili kompletnu ponudu kao povijest 19. stoljeća te smo se proširili na Zagreb, dok se Mirko zbog obitelji držao na razini Dubrovnika. Mi smo odlučili, s obzirom na to da smo imali već pripremljen posao te da možemo napredovati, doći u Zagreb. Kad smo preuzeli kompletnu proizvodnju i pripremu, onda smo počeli raditi nove motive.
TANJA: Mirko se više fokusirao na geografske motive, kontinente, gradove, države i morske životinje. U principu je bila postojeća ponuda i nije baš puno odstupao od toga. Mi smo dodali cvijeće, biljke, izreke, umjetnička djela, proširili smo ponudu motiva i geografsku lokaciju.
NET.HR: Gdje ljubitelji povijesti mogu pronaći Vaše proizvode?
DUBRAVKO: U Dubrovniku radimo sezonski, gdje imamo štand na tržnici tradicijskih obrta, Pjaci. Naši proizvodi se mogu pronaći u dosta suvenirnica u Dubrovniku te i u nekoliko suvenirnica na Mljetu. Novost je da smo sada u Zagrebu, u Tkalčićevoj ulici. Također znamo ići i po povijesnim festivalima, kao što je renesansni festival u Koprivnici, gdje se nadamo da ćemo ići i ove godine. Trenutno pregovaramo s Grčkom, s jednom suvenirnicom u Ateni, a plan nam je i proširiti se na Istru.
NET.HR: Koje lokacije u Istri biste htjeli osvojiti? Kakvu biste ponudu ponudili Istrijanima?
TANJA: Još uvijek je ne poznajemo pa bismo voljeli naći, ne nužno prostor kao u Zagrebu, nego možda nešto sezonsko za početak.
DUBRAVKO: Meni je Pula super. Voljeli bismo u Pulu ili Rovinj. Ovisi o tome što ćemo se dogovoriti, hoćemo li ići na štand, suvenirnicu ili prostor. Još ne znamo točno, tek idemo u izvidnicu u ožujku. Imamo pripremljeno dosta istarskih gradova pa ćemo vidjeti.
TANJA: Karte smo im pripremili da baš odgovaraju tematski. U principu, ono što je nama namjera jest da kad odredimo grad u koji idemo, da je ponuda adekvatna za taj grad. U Zagrebu nemamo dubrovačkih karata, nema smisla. Domaće izreke su ovdje. U Dubrovniku recimo imamo latinske izreke jer su ondje kupci turisti. In vino veritas karta je strašno popularna dolje, tako da je nama bitno kad se lokacijski odredimo gdje ćemo, da je ponuda vezana uz to mjesto i to ćemo vjerojatno s Istrom napraviti. Cvijeće, biljke i geografske karte, sve mora odgovarati mjestu na kojem smo otvorili.
NET.HR: Kako izgleda jedan Vaš dan proizvodnje? Koje sve procese prolazite? Imate li posebnu prostoriju u stanu u kojoj proizvodite? Slušate li posebnu glazbu dok stvarate?
DUBRAVKO: Prvo nađem sliku koju onda moram kompjuterski obraditi i pripremiti ju za print, zatim ide print slike, a nakon toga ih ručno obrađujemo kako bi se dobila grublja tekstura. To većinom gužvamo i onda koristimo još neke procese kako bi karta dobila taj starinski izgled. Zatim Tanja zlati neke detalje na mapama da se istaknu i da se dobije još više srednjovjekovni štih. To pozlaćivanje traje najduže jer je to najdetaljniji dio i nešto što najviše daje tu točku isticanja. Nakon toga ide spaljivanje rubova kako bi se dobio taj efekt uokvirivanja. Nakon svega toga, ono što je najspecifičnije je pčelinji vosak.
Znači, mi impregniramo papir pčelinjim voskom tako da osim što ga to štiti od kiše i oštećivanja, on na taj način dobiva baš taj pergamentasti izgled, teksturu i debljinu te na kraju taj proizvod izgleda jedinstveno. Papir koji koristimo nije obični bijeli papir, on je malo teksturiran. Imamo u Dubrovniku i u Zagrebu sobu u kojoj radimo, ali to uvijek na kraju završi svuda, u kuhinji jedan dio, u dnevnom boravku drugi. Ovaj dio s voštanjem radimo izvan kuće jer se dimi. Volim sebi upaliti neku srednjovjekovnu glazbu da se ubacim u taj štih. Znamo da smo jedini u Hrvatskoj koji to proizvode, a koliko smo čuli od kupaca jedini smo u svijetu koji imamo takav proizvod.
TANJA: On srednjovjekovnu glazbu sluša i dok vježba, to je njegov đir više nego moj, a s obzirom na to da je proces zlaćenja toliko dugotrajan, traje satima, ja obično slušam povijesne dokumentarce. Volim to što učim, slušam i zabavljam se u isto vrijeme. Volim i glazbu, ali ću radije slušati dokumentarce dok radim.
NET.HR: Koliko je vremenski potrebno da se napravi jedna takva karta?
DUBRAVKO: Ja to rijetko radim u jednom danu, to se sve zapravo radi u fazama, tako da u principu pet dana od početka do kraja, ali postoji više veličina pa ovisi i o tome. Za jednu srednju veličinu koju najviše proizvodimo je potrebno oko sat do sat i pol vremena, a za najveću veličinu koju radimo, proces zna potrajati i do tri sata.
NET.HR: Kako ste zadovoljni s prodajom, recimo sa zainteresiranošću Hrvata i stranaca? Tko je više zainteresiraniji?
DUBRAVKO: Hrvati uvijek budu zainteresirani na početku, osobito, recimo, u Dubrovniku. Prvih par godina su u Dubrovniku svi kupovali. Pretpostavljam da će tako biti i u Zagrebu. Jednostavno u nekom trenutku su svi već vidjeli proizvod i kupili ono što su htjeli. Za Zagreb je još teško reći, zasad su svi kupci bili naši kupci, iako je bilo i nešto stranaca. U Dubrovniku su to sad uglavnom stranci i eventualno Dubrovčani koji imaju apartmane ili goste kojima kupuju za poklone.
NET.HR: Što Vam stranci kažu kada vide takve karte?
DUBRAVKO: Oduševljeni su, pogotovo Amerikanci, njima je to fenomenalno jer osim što dođu na drugi kraj svijeta, uz to i vide nešto povijesno. Uglavnom su svi oduševljeni, zasad smo samo pohvale dobivali. Na kraju 16 godina rada su ljudi prepoznali jedinstvenost i kvalitetu. Jedanput je jedan lik rekao da mu to izgleda prestaro jer je htio modernu kartu, a Amerikanci kada su prošli pored štanda su odmah zastali, počeli su međusobno pričati da bi onda došli kod nas i rekli da imaju svadbu u Dubrovniku, da su doveli 40 uzvanika iz Amerike te da bi htjeli da im mi napravimo kartu Dubrovnika oko koje bi se svi gosti potpisali. Nakon potpisivanja smo kartu obradili, povoštali i sve ostalo. Oni su stvarno htjeli da im od svadbe iz Dubrovnika ostane naš proizvod. Često nam dođu ljudi i pitaju nas možemo li napraviti nešto po narudžbi, da bi oni ili obiteljski grb ili nešto drugo. Tako da se vidi da to nije njima samo suvenir, već da im se stvarno sviđa, da baš to žele.
TANJA: Prošlo ljeto sam prvi put stajala na štandu svaki dan i vidjela sam ono što on vidi, nije to samo ljudima se sviđa, to zna nekad biti histerija. Nekad ljudi znaju doći na stand, biti toliko oduševljeni i ispitivati kako ovo radite, odakle ideja. Prošlo ljeto mi je jedna ekipa kupila sladoled, izgrlila me, to je bilo van pameti, ne samo što su se njima svidjeli proizvodi, nego su oni znali i niz ljudi kojima će to kupiti kao poklon jer je ovo baš njihov štih.
NET.HR: Kako pronalazite motive te kako se odlučujete za baš neki određeni? Što Vas inspirira?
DUBRAVKO: Najčešće me inspiriraju nove knjige, srednjovjekovna kartografija ili tako neke renesansne, umjetničke slike. Volim prelistati kako bih vidio ima li nešto novo što još nismo vidjeli te zatim pokušavam naći izvor. Važno nam je da ne postoje autorska prava koja bi prekršili, to nam je jedini uvjet. Puno ljudi nas pita je li im možemo napraviti nešto po narudžbi, ali ako su autorska prava još aktivna, to ne radimo, s time da sa srednjovjekovnim slikama preko sto godina uglavnom nema nikakvih problema. Inspiracije za motive također pronalazimo na Wikipediji, u muzejima i galerijama. Kada nekome radimo motiv po narudžbi uvijek pitamo te ljude je li im u redu da nastavimo proizvoditi taj motiv, iako je taj motiv javno dostupan, obično svi kažu da nema problema da ih i dalje proizvodimo.
NET.HR: Jeste li možda surađivali s muzejima?
TANJA: Surađujemo s dubrovačkim muzejima. Mislim da smo se u Dubrovniku proširili gdje god smo se mogli proširiti. Zatim smo napravili iskorak s nacionalnim parkom Mljet te bi sad voljeli vidjeti je li se moguće proširiti i u druge nacionalne parkove. Sad bi mogli probati sa zagrebačkim muzejima i turističkom zajednicom.
DUBRAVKO: Trenutni problem sa Zagrebom je taj što su prirodnoslovni i arheološki muzej, koji su nama najprivlačniji, zatvoreni zbog potresa te nažalost kod njih sad ne možemo. Meni je arheološki posebno drag jer sam studirao arheologiju i radio praksu u arheološkom muzeju.
NET.HR: Vi ste u biti spojili vaša zanimanja s vašim poslom te sada radite posao iz ljubavi, a i Tanjine ture su posebnije od običnih.
TANJA: Imam standardnu povijesnu turu, klasičnu po stargogradskoj jezgri u Dubrovniku, ali imam i jednu koju ću ponovno aktivirati ove godine, koja je spoj engleske i dubrovačke povijesti. Ta tura se zove Dubrovnik history with bits of Brits. Opet sam uzbuđena zbog toga, jedva čekam tu turu, znači radi se o klasičnoj turi po gradu, koja ima 7, 8, 9 lokacija usko povezanih uz englesku povijest. Npr. prvi kafić u Engleskoj je otvorio Dubrovčanin, gdje i dan danas na tom mjestu postoji natpis o tome ili kad je kraljica Elizabeta bila u Dubrovniku sedamdesetih pa je bilo Engleza koji su se borili na strani Hrvata za vrijeme Domovinskog rata, tako da je cijela ta tura prošarana malim informacijama i poveznicama Dubrovčana i Engleza.
Podijelili smo se po pitanju održavanja posla. On je fenomenalan u grafičkom dizajnu, u kreiranju vizualnog, bio to logo ili nešto drugo, također je dobar s brojevima i financijama. Ja sam malo kreativnija po pitanju statusa na društvenim mrežama, kako uobličiti objavu, nešto s čime mogu pisati i tako se izraziti, malo marketinškog pristupa. Jako smo se prirodno podijelili da on pokrije ono što njemu ide, a ja ono što meni ide.
NET.HR: Što Vas je spojilo kao par?
TANJA: Moja knjiga. Objavila sam prvu knjigu 2015. godine, a prva osoba na svijetu koja je kupila moju knjigu je bila Ana Borić. Ona se javila kao kupac, a ja sam joj rekla: “Ti si prva osoba na svijetu koja je kupila moju knjigu, daj da te počastim kavom.” Zatim smo sjele na kavu te mi je ona je ubrzo rekla da je njezin najbolji prijatelj najveći knjiški moljac kojeg zna i da nas mora spojiti da mi da neki feedback oko knjige jer sam tek startala, ali i da je on u udruzi mladih Orlando pa ako marketinški budem nešto trebala, da mi možda ta udruga može pomoći. Ja sam tada živjela u stanu sa četvero ljudi u Dubrovniku, cimeru nije bilo dobro pa smo mu cijelu noć pomagali što god mu je trebalo. Prespavala sam jutarnji dogovor da se nađem s njim, kasnila sam oko 2 sata, tako nešto i on je bio bijesan.
DUBRAVKO: Bio sam bijesan jer je bila subota ujutro, a ja sam iz Konavala došao na sastanak.
TANJA: On i Ana, ta cura koja nas je spojila, su me čekali i kad sam napokon došla, sjedili smo do navečer u parku i pričali. Tako da nas je moja knjiga spojila i od tada smo nerazdvojni. Oboje smo izuzetno kreativni, volimo nove izazove i stalno guramo jedno drugo u nekakvom smjeru, što bi još mogli, kako nešto poboljšati. Lijepo je imati mogućnost izraziti svoju kreativnost kroz više polja, kroz knjige, ture, u poslu s kartama, a imamo i drugih poslovnih ideja, samo to sad treba vremenski iskemijati da se ostvari, a da ništa od drugih poslova ne pati.
DUBRAVKO: To je super što smo oboje kreativni, a imamo isti interes, zanima nas povijest. U svakom poslu nam je povijest osnova. I u njezinim knjigama je povijesna fantastika, ture su povijesne, karte su povijesne, kao i svi ti novi projekti koji će doći s vremenom, povijesno orijentirani.
NET.HR: Jesu li vam kupci nekad predložili neke poslovne suradnje?
DUBRAVKO: Kad se u Dubrovniku krenuo snimati Game of Thrones, na naš stand je došla jedna njihova producentica, oduševila se s našim proizvodima, ostavila kontakt i pitala bismo li s njima surađivali, ali mislim da je njima više bio problem licenca jer su američka firma pa onda nisu mogli kod nas raditi. Par puta su nam se javili ljudi koji imaju suvenirnice pa su nas pitali bi li htjeli s njima surađivati, ali više u smislu da bi oni distribuirali robu.
NET.HR: Jeste li razmišljali možda studentima povijesti ponuditi neku praksu?
DUBRAVKO: Svakako smo pričali da bi najradije, kad budemo tražili radnike, uzeli studente povijesti, arheologije ili povijesti umjetnosti, zato što bi ih to vjerojatno zanimalo, a i na taj način se mogu bar na ovom dijelu oslikavanja, što bi možda restauratorima papira isto bilo zanimljivo, praksirati na tome. Svakako bi išli u tome smjeru.
NET.HR: Koji su Vam planovi za budućnost? Na čemu trenutno radite?
TANJA: Bliska budućnost su definitivno Istra, nacionalni parkovi i takve slične institucije u kojima bi se naš proizvod prirodno smjestio. Malo daljnji planovi su da bi se voljeli proširiti na europske gradove koji su također povijesno bogati. Vidimo naš proizvod u gradovima poput Dubrovnika i Zagreba, koji imaju kulturološki povijesno dobro zaleđe. Ostat ćemo autentični što se tiče proizvoda i svega onoga što on predstavlja, sad u kojim manirima, u kojoj veličini, tek ćemo otkriti. Otkrivati nove motive, ostati dosljedni onome što radimo i pokriti što veća područja, ali u nekakvom prirodnom ritmu, ništa ne forsiramo, samo da ostanemo svoji.
DUBRAVKO: Bilo bi šteta da odmah idemo na inozemno tržište, a da prvo nismo pokrili Hrvatsku koja je puna povijesti i potencijala. Tu smo jer volimo tu biti. Sljedećih godinu dana ćemo se fokusirati da pokrijemo Hrvatsku, a onda što Tanja kaže, slijedi Europa. Evo bili smo nedavno u Ateni i ona nam se toliko svidjela da smo već gledali prostore dolje. Italija nam se isto jako sviđa, Rim.
NET.HR: Što biste poručili umjetničkim dušama koje su još nesigurne u odlučivanju pokretanja nečega svoga?
TANJA: Nebo ti je granica, ne samo kad si ti kreativan, nego i kad imaš partnera koji je kreativan i kad ste si jedno drugome tolika podrška.