"Moj oče, ovdje (je došlo) neprijateljsko brodovlje; moji gradovi spaljeni i (oni) su činili zla u mojoj zemlji. Zar moj otac ne zna da su sve moje trupe i kola u zemlji Hatti, a svi moji brodovi u zemlji Lukka? Zemlja je prepuštena samoj sebi. Neka moj otac zna: sedam neprijateljskih brodova (koji su došli) ovamo nanijeli su nam veliku štetu", piše u otkrivenim fragmenti pisma vladara Ugarita, grada u suvremenoj sjevernoj Siriji, kojom oko 1170. p.n.e. moli za pomoć kralja Alašije, zemlje na istoku Mediterana, po svemu sudeći na Cipru.
Koliko je Ammurapijeva molba očajna dovoljno govori što vladara druge zemlje naziva ocem (priznajući mu suverenstvo), a o rezultatima to što je Ammurapi posljednji kralj Ugarita. No, ljudi i "brodovlje koje su činili zlo" po njegovoj zemlji, nisu stali na sirijskoj obali, nego su u svom pohodu uništili velike civilizacije onoga doba, a onda odjednom nestali iz povijesti jednako naglo kao što su se pojavili.
Globalizirani svijet velikih sila nestao u jednoj generaciji
Tijekom kasnog brončanog doba, na istočnom dijelu Mediterana razvila su se moćna carstva i centri moći čiji se utjecaj daleko prostirao. Najutjecajniji među njima bili su Egipat, Hetiti na prostoru Anadolije, Mikenjani u Grčkoj, Minojci na Kreti te Mitani na području Sirije i Izraela.
Glavni razlog centralizacije je bronca. S jedne strane, ova slitina, za razliku od ranije korištenog bakra, bila je dovoljno čvrsta za oblikovanje alata i oružja i dovela je do stvaranja ratničke klase, učinkovitije poljoprivrede i jasne raspodijele posla. S druge strane za broncu je ključan kositar, metal koji je u to vrijeme pronađen samo na nekoliko mjesta na zemlji te su sile bile prisiljene trgovati i oslanjati se jedna na drugu.
No, oko 1200 p.n.e sve se to promijenilo. Za vrijeme samo jedne generacije, sve te civilizacije bile su gotovo izbrisane sa Zemlje, a ono što je ostalo bilo je unazađeno tisućama godina. Pisani tragovi postaju daleko rjeđi, a na arhitekturi, lončarstvu i svim ostalim artefaktima očit je pad u sofisticiranosti i kvaliteti.
Tehnološki inferiorni 'divljaci' porazili moćna carstva
Katastrofa je bila toliko sveobuhvatna da povjesničari govore o "kolapsu kasnog brončanog doba". Oko uzroka mračnog doba se nagađa, no jedni od glavnih pokretača i egzekutora bili su i misteriozni Morski ljudi (ili Narodi mora), tehnološki inferiorni, strašni ratnici koji su poharali kraljevstva na istoku Sredozemlja.
No to samo otvara dodatna pitanja jer povjesničari nemaju predodžbu tko su oni, odakle su došli, niti što se dogodilo s njima nakon što su osvojili Egipat i druga kraljevstva. Također je nejasno kako su Morski ljudi uspjeli pobijediti civilizacije s mnogo naprednijim oružjem.
Morski ljudi nisu iza sebe ostavili nikakve spomenike ili pisane zapise; sve što povjesničari o njima znaju potječe iz apokaliptičkih natpisa onih s kojima su se borili, prije svega drevnim Egipćanima, čije je kraljevstvo jedino preživjelo njihova pustošenja. No, niti oni ne spominju otkuda su ovi ratnici došli.
Od Filistejaca i Trojanaca do Sardinjana
Neki povjesničari teoretiziraju da su Egipćani znali porijeklo Naroda mora na temelju načina na koji su pisali o njima, odnosno da su vjerovali kako je njihovo podrijetlo općepoznato do te mjere da ga ne bi trebalo iznositi. Ipak, u spisima ih opisuju kao "sjevernjake", a navode i njihova imena što je navelo neke znanstvenike da teoretiziraju da su oni zapravo došli iz Europe, možda Sicilije ili Sardinije, ili pak Turske. Neki pak nagađaju da su Morski ljudi zapravo bili Filistejci koji se u Bibliji spominju kao neprijatelji drevnih Izraelaca.
Među teorijama je ona da su Morski ljudi bili Trojanci koji su raseljeni nakon što je njihovo kraljevstvo palo pod Grke tijekom Trojanskog rata, no i to je upitno s obzirom na to da je i danas nejasno je li se takav rat doista dogodio (vjerojatno u 12. stoljeću prije Krista) ili je samo priča iz mitologije.
Prema spisima, Narode mora veže su uz nazive Shardana, Shekelesh, Ekwesh i druge etničke skupine pa neki zaključuju da je u pitanju savez više zajednica koje su odlučile napasti bogata kraljevstva, a te zajednice, na temelju naziva kao i nošnji ratnika na reljefima smještaju od Sardinije, preko Krete i Male Azije do Cipra i Crnog mora.
Zabilježen tek užas koji su ostavljali za sobom
Iako su identitet i podrijetlo naroda mora i dalje misteriozni, užas koji su posijali drevnim svijetom prilično je dobro zabilježen. "Oni su opustošili njegov narod i njegova je zemlja bila kao ona koja nikada nije postojala", napisao je egipatski faraon Ramzes III., misleći na napad Naroda mora na kraljevstvo Amurru u današnjoj Siriji i Libanonu u 12. stoljeću prije Krista.
Prvi koji spominje ratovanje protiv ratnika s mora je Ramzes II. a veliki dio modernog proučavanja Naroda mora proizlazi iz dokaza koji su ostali za sobom iz vladavine Ramzesa III. Prikladno, posljednji zabilježeni napad naroda mora dogodio se 1175. godine prije Krista, za vrijeme vladavine Ramzesa III. Egipatska vojska otjerala je osvajače natrag u more i uništila njihovu flotu s obala Nila tijekom bitke kod Delte. Ramesses je slavodobitno zabilježio da su "njihova srca i njihove duše gotove za svu vječnost".
Nestali bez traga?
Čini se da su Narodi mora od tog trenutka nestali iz povijesti, no i to je predmet nagađanja. Neki su uvjereni kako biblijski Filistejci nisu preteče Morskih ljudi, nego njihovi ostaci. Drugi tvrde kako velebna pobjeda Egipćana kojom se hvali Ramzes III. nije toliko velebna i da su morski ratnici naselili deltu Nila te postali važan dio egipatskog kraljevstva, a kao i kod svih misterioznih civilizacija, ima i onih koji tvrde da su u pitanju izvanzemaljci.
Lekcija fragilnosti globane ekonomije
Dok njihovo podrijetlo i sudbina nisu razjašnjeni, itekako je jasna lekcija koju su ostavili. Prije kolapsa u kasno brončano doba, mediteranskim prostorom vladale su snažne države, dovoljno bogate da uzdržavaju pisare i birokraciju, imaju uređen sustav mjera i trgovačke veze te dovoljno hrane da mogu zidati monumentalne spomenike. U tom globaliziranom svijetu, bio je dovoljan poremećaj, u jednom segmentu da pokrene domino-efekt, slomi čitav sustav i ratnički nastrojenim plemenima omogući da sruše nekada moćna kraljevstva. Recimo, kao kad kriza na tržištu kredita jedne zemlje baci cijeli svijet u krizu, ili u civilizaciji ovisnoj o računalima zavlada nestašica čipova...
