Nakon što je Kristofor Kolumbo otkrio nova prostranstva koja bi europski imperiji mogli izrabljivati, za razliku od Sjeverne Amerike nastanjene uglavnom plemenskim savezima kojima je ideja centralizirane vlasti bila neshvatljiva, Latinska Amerika pokazala se idealnom za brzo porobljavanje upravo zato što su već postojale snažne državne strukture. No za njih nisu bili zaslužni ni Asteci niti Maje koje su konkvistadori zatekli nego izgubljena civilizacija koja je nestala toliko naglo da je njeno postojanje otkriveno tek poslije Drugog svjetskog rata.
Ukrotili džunglu i počeli saditi kukuruz
Počeli, su pretpostavlja se, oko 1500. godine u Meksičkom zaljevu (današnje meksičke države Veracruz i Tabasco) kao lovačko sakupljačka kultura, no i ta vremenska crta se osporava pa neki arheolozi tvrde da su Olmeci stasali 300 godina kasnije. No ono što je sigurno da su ubrzo odlučili iskoristiti plodno tlo te razvili poljoprivredu i prve gradove. Najranije urbano naselje bilo je u San Lorenzu, a uspjeli su stvoriti razgranatu trgovačku mrežu koja se protezala sve do Nikaragve. Trgovali su žadom i opsidijanom, posebnim vulkanskim staklom koje bilo ključno u izradi alata civilizacije koja nije poznavala metal.
Jedan od brojnih razloga zašto je kultura Olmeka jedinstvena je to što se razvila potpuno samostalno, bez utjecaja ili uzora drugih. Kod svih velikih civilizacija, od Egipta do Kine, od Sumerana do Grka, jasno se mogu prepoznati tuđi utjecaji, bilo da je u pitanju nasljeđe prethodnih gradova i plemena, bilo da su u pitanju elementi preuzeti migracijom i trgovinom. No Olmeci su svoje društvo, religiju i tehnologiju izgradili samostalno. Ipak, neki skloniji alternativnim tumačenjima prošlosti, tvrde kako su imali ponoć, doslovno, izvana, a glavni dokaz vide i u najpoznatijem artefaktu Olmeka.
Otkud divovske afričke glave usred Amerike?
Tijekom 1940-ih, arheolozi su bili zaintrigirani glasinama o divovskom oku koje viri iz zemlje u džungli južnog Meksika. Ono što su otkrili, promijenilo je povijest pretkolumbovske Amerike. Kolosalne kamene glave isklesane su u bazaltu i sve imaju unikatne crte lica pa se smatra da su portreti stvarnih vladara. Neke su visoke skoro 3 m, teške od šest pa sve do 40 tona , a kamen od kojeg su one izrađen u nekim slučajevima transportiran je 80 km ili više. Otkriveno je sedamnaest glava, a njih deset je iz San Lorenza. Vladar često nosi neku vrstu kacige, ponekad pokazuju subjekta kojem jaguarove šape vise preko čela, predstavljajući jaguarovo krzno kao simbol političke i vjerske moći. Činjenica da ove gigantske skulpture prikazuju samo glavu se možda može objasniti vjerovanjem u mezoameričkoj kulturi prema kojem je samo glava ta koja je nosi dušu.
Najveći misterij, ipak, nije ni kako su Olmeci, koji nisu poznavali metal, oblikovali divovske glave niti kako su točno prevozili divovske kamene blokove. Zagonetka koja muči antropologe, a teoretičarima zavjere daje vjetar u leđa su crte lica koje su Olmeci tako precizno oblikovali u kamenu. Glave nemaju indijanske crte lica, nego izražene debele usnice, spljoštene velike nosove i ostala obilježja afričkog genotipa. Dok neki ističu kako su tek je pitanju isticanje (do razine karikature) crta lica koje su i danas uočljivi na tom području (u prilog tome ide i kako kamene glave blago gledaju u križ), drugima je to jasan dokaz drevne komunikacije s Afrikom. Kao dodatan dokaz navode i piramide, koje su Olmeci prvi gradili u Americi, iako je evolucija piramida, od grobnih humaka do poznate strukture prilično jasna i u Egiptu i u Americi.
Džungla pojela dokaze
Dodatni veo misterija na Olmeke baca i sama klima zemlje kojom su vladali. Negostoljubiva džungla i kiselo tlo uništili su većinu ostataka civilizacije koja cvjetala gotovo tisuću godina, od 1200. do 400. p.n.e., i većina onoga što je o njima poznato o otkriveno je preko odjeka olmečke kulture kod Maja i Asteka. I sam naziv "Olmeci" zapravo je astečki naziv, u doslovnom prijevodu "ljudi gume", obzirom na to da su prvi zarezivali koru kaučukovca i skupljali smolu od koje su radili kugle od sirove gume.
Još jedan oblik olmečke umjetnosti su reljefi i slike na kamenu. Najčešće se nalaze kod ulaza u špilje, a prikazuju vladare kako sjede na prijestolju ili vjerske rituale. Sačuvani su i prikazi bogova izrađeni od žada, keramike ili drva. Čini se kako su Olmeci poštivali prirodna mjesta koja su povezivala nebo, zemlju i podzemlje. Imena olmečkih bogova nisu poznata, ali kao i kod većine primarnih religija, predstavljali su prirodne pojave poput kiše, ali i zemlje te životinja. Olmeci su poseban značaj davali životinjama na vrhu hranidbenog lanca, kao što su jaguari, orlovi, zmije i morski psi.
Oni su identificirani kao božanska bića, te se smatralo kako se moćni vladari mogu pretvoriti u njih. Olmeci su voljeli miješati životinje kako bi kreirali čudna i prekrasna bića kao što je čovjek-jaguar, mješavina čovjeka i jaguara, koji je možda bio njihovo vrhovno božanstvo. Također obožavali su nebeskog zmaja i da su vjerovali da četiri patuljka drže nebo, možda predstavljajući četiri ključna pravca koji su uz druge olmečke bogove postali vrlo važni u kasnijim mezoameričkim religijama.
Majka svim ostalim američkim civilizacijama
Olmeci su razvili i pismo, koje je sadržavalo dvije vrste hijeroglifa - one slikovne, u kojima se piktogram doslovno predstavlja riječ koju prikazuje, i one fonetičke, kojima predstavlja slogove, poput rebusa. No čak i to je samo predmet nagađanja, obzirom na to da je premalo fragmenata otkriveno kako bi se u potpunosti dešifrirao. No očito je, recimo kako su Maje preuzele njihov sustav pisanja brojeva, a čini se i da "zloglasni" dugoročni majanski kalendar, koji je 2012. predviđao smjenu epoha (ili propast svijeta, ako pitate one sklonije alternativnim tumačenjima), zapravo olmečki. U stvari, nakon što su konačno otkriveni, arheolozima je postajalo sve očitije da su Olmeci ishodište svih velikih civilizacija Srednje Amerike. Maje, Zapoteci, Totonac, Asteci - sve te kulture su međusobno prilično različite, svaka sa svojim jedinstvenim obilježjima, ali sve se mogu povezati s drevnim Olmecima koji su vladali prostorima prije njih.
Vadili djecu iz utrobe kao žrtveni dar?
Jezivije nasljeđe Olmeca je žrtvovanje ljudi koje su kasnije prakticirale i druge američke civilizacije. Među jednim od rijetkih organskih ostataka, sačuvanih jer su bili zatrpani u mulju bez dotoka kisika, pronađeno je mnoštvo dječjih kostiju, a arheolozi pretpostavljaju da su djeca ubijana i sakaćena u svrhe ritualnih žrtvovanja, te da su neka od njih vađena iz majčine utrobe. No kao i sve ostalo oko Olmeca, i ovo je prijeporno, obzirom na to da među pronađenim reljefima i slikama nema prikaza žrtvovanja, iako su prikazani drugi ritali.
Odjednom zbrisani s lica zemlje
No najveća enigma Olmeca je njihov nestanak. olmečku civilizaciju karakterizira sustavno i periodično uništavanje njenih glavnih gradova. Dogodilo se to sa San Lorenzom oko 900. godine prije Krista nakon čega je La Venta postala najvažniji grad s 18 tisuća stanovnika. Oko 400. godine p.n.e. i La Venta je pretrpjela uništavanje svojih zgrada i spomenika. Cijela je civilizacija naglo i misteriozno nestala oko 300. godine p.n.e. Zašto je propala moćna država koja je ukrotila džunglu, čiji su gradovi bili pažljivo urbanistički planirani i koji su prvi razvili pismo, kalendare te sustave navodnjavanja ostaje samo predmet nagađanja. Neki arheolozi tvrde da ih je uništila bolest, drugi su uvjereni da ih je slomila glad zbog klimatske promjene, treći pak misle da se društvena struktura uništila zbog unutarnjih nemira, ili da je za propast kriva kombinacija svih tih faktora. No jedno je sigurno - ovaj mezoamerički Rim nastavio, barem duhom, živjeti u svim civilizacijama koje su uslijedile.
