Marija Ruljancich, rodom s Visa, nedavno je proslavila 107. rođendan te je jedna od rijetkih osoba koje pamte pandemiju španjolske gripe 1918./19. godine koja je ubila desetke milijuna ljudi.
Iako je tada imala tek pet godina, još se uvijek sjeća neprekidne zvonjave udaljenih crkvenih zvona koja su označavala smrt brojnih stanovnika na njezinom rodnom otoku Visu, piše The Sydney Morning Herald. Njezina obitelj bila je pošteđena od zaraze zahvaljujući izoliranom životu u malenom selu Lorca nedaleko od grada Visa, piše Mirovina.hr.
Preživjela i oba svjetska rata
Zvona su zvonila kada bi netko umro, a kada bi zvonila negdje bliže, njezin je stric Toni trčao unaokolo govoreći članovima obitelji da zatvore svaki prozor. Bio je to, kaže Marija, preporučeni lijek za svakoga na Visu – zatvorite prozore. Malo je tko od tadašnjih deset tisuća stanovnika otoka znao kako se virus širi. Seoce Lorca bilo je pošteđeno baš zbog svoje izoliranosti, nitko nije u njega dolazio niti iz njega ikamo išao.
Marija je preživjela i oba svjetska rata, a u dobi od 19 godina udala se za Ivana Ruljancicha koji se vratio na Vis nakon šest godina provedenih u Zapadnoj Australiji, gdje je radio kao drvosječa. Vis su okupirali Talijani, ali bio je pošteđen njemačke okupacije, a nakon kapitulacije Italije, britanske i jugoslavenske snage pretvorile su otok u svoju utvrđenu bazu. Britanci su 1943. godine odlučili tisuće stanovnika otoka poslati u izbjeglički kamp u Egiptu. Marija i Ivan su s dvoje male djece, Johnom i Dinah bili među izbjeglicama.
Nakon rata 1946. godine preselili su se Australiju gdje su dobili treće dijete, kasnijeg osnivača melbournske oralne i maksilofacijalne poliklinike dr. Kevina Ruljancicha. Baš on i danas često dolazi na Vis gdje obitelj kuću.