Svi smo pokucali u drvo za sreću, bacili novčić u fontanu za ispunjenje želja, a neki su i pljunuli tri puta kada bi im crna mačka prešla preko puta. Ovo su primjeri onoga što u psihologiji nazivamo - magičnim mišljenjem.
Uvjereni smo da neka akcija koja je potpuno nepovezana s ishodom neke situacije može na nju utjecati. Kada je dijelom svojevrsne kulturološke navike poput navedenih primjera, u magičnom mišljenju nema ništa loše, štoviše ima i puno šarma. No, kada u određenim situacijama pribjegavamo magičnom mišljenju, a to nam ograničava funkcionalnost ili nas uznemirava, ono postaje problem.
Magično mišljenje je tipično za djecu, pa i adolescente, no pribjegavaju mu i mnogi odrasli. Često se događa u vrijeme stresa, ali može biti dio ozbiljnijih psihičkih poremećaja poput anksioznosti, opsesivno-kompulzivnog poremećaja te shizofrenije ili psihoze.
Osjećaj kontrole
U anksioznosti i OKP-u magično mišljenje pruža nam prividni osjećaj kontrole i predvidljivosti, u situaciji koju do kraja ne možemo kontrolirati. Ako osoba, primjerice, ritualno razmisli o svemu što bi moglo poći krivo u nekoj važnoj situaciji, pa smatra da će time uspjeti prevenirati da se to dogodi u stvarnosti – pribjegava magičnom mišljenju. No činjenica je da u bilo kojim okolnostima nemamo potpunu kontrolu nad životom.
Ako magično mišljenje olakšava pritisak, nije loše – primjerice nosite li "sretno" odijelo na poslovni sastanak ili se potpisujete na dokumente onom jednom važnom olovkom, to može dati podršku. Jedno njemačko istraživanje sa Sveučilišta u Kölnu pokazalo je da kad osobe koje uz sebe imaju svoje amajlije "koje donose sreću", doista imaju bolje rezultate u različitim aktivnostima. Ono što su istraživači otkrili nije, naravno, da magično mišljenje funkcionira, nego da su osobe koje ga koriste na ovaj način samouvjerenije i postavljaju si više ciljeve jer imaju dojam većeg kapaciteta i podrške.
Negativne posljedice
Ako magično mišljenje stvara još više stresa i napetosti, oduzima vrijeme i smanjuje prisutnost i pribranost, svakako ga ne treba zanemariti. Takve vrste magičnog mišljenja su obično negativne – bojimo se da ako nešto ne pomislimo i ne napravimo, da će se dogoditi loš rezultat ili ishod koji nema veze s tim mišljenjem i aktivnošću. U takvim situacijama od velike pomoći je kognitivno bihevioralna terapija koja može ući u korijen ovakvih navika i dati nam konstruktivnije obrasce ponašanja i nošenja sa stresom.
Magično mišljenje može imati mnoge forme, no psiholozi debatiraju i na jednom vrlo osjetljivom području – pitaju li se je li i religija oblik magičnog mišljenja. Većina ljudi vjeruje u neku višu silu, smatrajući da utječe na njihov život, no za to nemamo dokaza. Religija bi, što se znanstvenika tiče, mogla biti čisto praznovjerje. Ipak, nitko se, s razlogom, to ne usudi tvrditi jer je vjerovanje toliko utkano u ljudsko postojanje. Kako god bilo, treba se držati provjerene formule: ako ne šteti i ne uznemirava – slobodno zamišljajte čuda.
