Pčele pred zimu unose u košnicu mnogo propolisa i njime lijepe sve pukotine da bi se zaštitile od nepovoljnih vremenskih utjecaja preko zime.
U to vrijeme primjećuje se da pčele slabije izlijeću iz košnice, a matica prestaje s nošnjom jaja.
U našim sjevernijim krajevima pripreme za zimovanje pčela obično se dešavaju polovinom listopada, a u toplijim krajevima, s toplijom klimom, nalazimo legla znatno dulje.
U normalnoj pčelinjoj zajednici, u to vrijeme više nema trutova, pa tako u prezimljavanje ulaze samo ženski članovi, matica i pčele radilice. Na kraju ljeta pčele istjeraju trutove iz košnice i oni, odbačeni i odvojeni od zajednice, ugibaju.
Pčele mogu samo do neke granice podnijeti sniženje temperature, a dobro se osjećaju sve do 13°C. Već pri nižim temperaturama njihova se pokretljivost smanjuje. Ako ih naglo zadesi temperatura od 9°C, brzo se ukoče i uskoro ugibaju.
Stoga se pčele, pri temperaturi nižoj od 10 do 12°C, skupljaju u klupko u saću, gdje grijanjem čuvaju jedna drugu od zime. Poznato je da se pčele se skupljaju u zimsko klupko na onim mjestima saća gdje je izašlo posljednje leglo.
Pčele se u saću međusobno stisnu, a jedan dio pčela zavuče se u prazne stanice glavom okrenutom prema dnu. Tako poredane sve zajedno čine jedno tijelo koje ima oblik kugle, a u nedostatku prostora mogu zauzeti i jajolik oblik. U sredini klupka nalazi se matica, a oko nje su poredane najmlađe pčele.
Zimovanje pčela ne protječe u stanju zimskog sna, već u stanju gotovo potpunog mirovanja. Mir na pčelinjaku jedan je od najvažnijih uvjeta dobrog zimovanja.
Što je niža temperatura oko klupka, to se pčele više stisnu jedna uz drugu. Posebno to vrijedi na rubu klupka i tako čuvaju toplinu unutar samog klupka. Pčele na rubu klupka izvrgnute su niskoj temperaturi, pa stoga povremeno zamjenjuju svoje mjesto s drugim pčelama vanjskog sloja.
Tijekom zimovanja pčela u sredini klupka vlada prosječna temperatura od 20 do 30°C dok je temperatura na rubovima klupka prilično je stalna i iznosi 9 do 10°C.
Pčele na rubu klupka nalaze se u poluukočenom stanju. Što je broj pčela u zimskom klupku veći, to se lakše brane od zime. Stoga se u praktičnom pčelarstvu nastoji da pčelinja zajednica uđe u zimu što brojnija.
Košnice preko zime moraju iti umjereno izolirane od utjecaja vanjske temperature kako se vanjske promjene ne bi prebrzo prenosile i na unutrašnjost.
Važno je znati i da zimovanje pčela na nekvalitetnoj hrani slabi njihov organizam i čini ga neotpornim prema nozemozi i drugim zaraznim bolestima koje se javljaju krajem zime i početkom proljeća. Da bi se pravovremeno oslobodile nakupljenih neprobavljenih ostataka hrane u zadnjem crijevu, pčele rade pročisni let.
Za pročisni let koriste i kratkotrajno zatopljenje zraka u sunčanim satima preko zime. Kada temperatura zraka poraste do 12 ºC pčele počinju izlijetati radi pražnjenja.
Po izletu pčela može se u velikoj mjeri prosuditi kako pčelinje zajednice provode zimu i u kakvom su stanju. Zajedničko i brzo izlijetanje pokazuje da zajednica dobro i mirno zimuje, dok slabo izlijetanje samo pojedinih pčela i zadržavanje ispred ulaza u košnicu govore o postojanju nečeg što nije dobro u pčelinjoj zajednici, moguće je veliko uginuće, gubitak matice, nekvalitetna hrana, glad i sl.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
